OTOČAC – Danaske je bil sajam, kaj svake srede, a na placi žene prodajedu drenjule. Gospe sve šećedu, pipljedu drenjule, a na ča prodaje in veli: - Gospe, ča i pipljete? Ta nisu ovce pa da pipljete ima li na njimi loja. Drenjula je drenjula. A va njoj odgovara: - Nekako mi se čini da su suvolate. A unda jopet va ča prodaje njoj veli: - A gospe moja, el se danaske veli da nevalja bit debel, da ni zdravo, pa tako i drenjula, ne će ni una da bude debela, oće i una bit šlangerica. – Znate, al unda u njoj nema soka. – A Bože moj, niste ni vi neka jedra žena, da i vas stisnut, slabe bi koristi od vas bilo. I unda se va gospa naljuti i ode ća. A va ča prodaje: - Hm, ta nisan ja drenjule rajala, van stablo, takove su kakove su. Drenjula je drenjula, ne more bit jedra kaj sliva il tikva. Ako ti se ne dopada, odi u drenjule i sama beri. Da nebi! Ja pinjaj po zemlji, deri prste i beri, a una će prigovarat. Eeeeee, nisi ti, draga moja kupac, pa to ti je … nastavlja va ča prodaje mrvit i dalje, druge joj odobravadu, neke zamiredu od smija, to ti je placa.
Al uno ča je je, ve godine su drenjule slabe, kad je trebalo ni kiše bilo, sama košćica. Slabojdu te soka davat, a o pokmezu da i ne divanimo. Al, Bože moj, da se i tomu pomoć, nažbrija se više vode, vrže cukra i evo ti soka koliko oš. Glavno da na drenjulu daje, el.
I.B.