ZIR – Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje – vjerni narod pjeva u slavu Gospodnju. I po pjesmi, i po kršćanskom vjerovanju (i ne samo po kršćanskom, već po svakomu drugomu) Bog je na visini. A ljudi su na zemlji, tamo im je mjesto, tamo moraju biti. Takav je božanski red. A Bog je nedostupan običnom smrtniku, nevidljiv. Dostupan je samo u duhu, onaj tko Ga ugleda, već mu mora biti sumnjivo nalazi li se - na drugoj strani života. Tako vele, tako nas uče. Tako vjerujemo.
I onda se nađe ljudi koji se popnu na neku visinu, doslovno mislimo, (mnogi se penju u prenesenom značenju), ne bi li bili bliže Bogu. A Bog, odustao je on odavna da stoluje na nekoj gori, na Horebu ili gdje li već, nije On više Šadaj (Onaj s planine), kako su se ljudi počeli verati po (planinskim) visinama, vinuo se u njima nedostupne daljine. Kojeg li naivnog vjerovanja da će Ga se zateći na nekoj vršini!
Ali svakako je lijepo, i pohvalno, popeti se po lijepu i sunčanu vremenu makar na Zir. I to na Novu godinu. Bogu i čovjeku milo, svakako da jest.
M. K.