OTOČAC – Bože nan prosti i nezamiri, već nan je i vi božićni blagdanov svr glave. Ne mislimo tote na Svevišnjega, da nan je Un dojadil, ma kakov, ne more Un dodijat nigda, van na ovo ča mu sve lipimo za Božić i ve sve svetke. Tote tenfaj, tote spremaj, peci, kuvaj, kupuj, Bože nan prosti konda smo iz gladi utekli i konda jutra dana bit ne će. A unda kasmo se svega nakupovali, napekli i nakuvali, red je ist, bil gladan bil sit, da se ne baci, grijota ranu bacat, el. Sadaj ki ima te kućne ljubimce, mačkurine i paščad, njimi da da se ne šundra, el, praseta više niki ne drži. Al da, ni to kaj negda da pašče na zraku ćalane, već njuši, bili – ne bili, dopada li mu se il ne dopada. Ako ne, samo spušći uši i rep mednoge i uteče. Naučna i ta marva na svoju ranu, kupovnu, pa neće vu kršćansku. Unda još ovo mesno, kako tako, al kolači. To ti je prava prokljetav, peci, misi, tenfaj, filaj. A svi se drmljedu kaj žaladija, ne smiš ga u ruku zet – propade kroz prste, zapackaš se kaj malo dite. I unda to na kraju sve ruk u kantu od smeća. Grijota do Boga!
I tako čovik edva dočeka da se ča speče nako obično, recimo kaj ušćipci, zerkicu brašna, sode, trun cukra i pofriga se na masti. Kaj negda. Na početku se u kući svi nato beljidu, unda samo vidiš kako ruka po ruka ćapa ušćipak po ušćipak. I na kraju valja reć da se ni edan ušćipak ne baci, ma joook, a vi drugi kolači borami da. Kako je unda tomu vratru ime, a?
I.B.