OTOČAC – Čovjek uči dok je živ i na kraju umre neuk. Ma koliko god se trudio. Tomu je jednostavno tako, nema onoga tko sve zna. Evo, tako smo mislili da je rijeka Gacka jedna i jedina i da nigdje na svijetu nema druge. A ima, postoji još jedna rijeka Gacka u dalekoj Argentini u provinciji Neuquén, koja se nalazi uz granicu s Čileom i u središnjem je dijelu Argentine. Ta „provincijica“ nije neka mrvica, prostire se na 94.000 četvornih kilometara i ima tek nešto više od pola milijuna žitelja (551.000). Zanimljivo je da se u toj pokrajini nalazi veliki Nacionalni park Lanín, koji se rasprostire na gotovo 400.000 hektara. A tim parkom teku brojne rijeke od Anda prema Atlantskom oceanu, a jedna od njih nosi naziv – Gacka. Otkuda sada to? I kako to?
Sve to treba zahvaliti Ivici Frkoviću (podrijetlom iz Ličkog Novog), inženjeru šumarstva koji je nakon Drugoga svj. rata prebjegao u Argentinu spašavajući živu glavu. A kako i ne će, uspostavom NDH imenovan je ministrom šuma i ruda i na čelu tog ministarstva ostaje do reorganizacije vlade u listopadu 1942. Nakon razrješenja s dužnosti ministra šumarstva i rudarstva imenovan je državnim vijećnikom, a početkom 1943. postavljen je za opunomoćenika hrvatske državne vlade kod 369. pješačke divizije koja je djelovala u Bosni. Napustivši na početkom svibnja 1945. domovinu, preko Italije dolazi 1948. u Buenos Aires. Tamo je malo promijenio ime i prezime te se nazivao Andres Joss, a kao stručnjak dobiva posao u Ministarstvu poljodjelstva i stočarstva, odnosno u Administraciji državnih šuma, kao šumarski savjetnik. I hodajući po trenu shvatio je da brojne rijeke, osobito u divljini, odnosno rjeđe naseljenim krajevima, uopće nemaju nikakvih imena, da su bezimene, čak ni cijeli predjeli, slapovi, jezera. I počeo im je davati imena po hrvatskim rijekama, tako su neke pritoke dobile naziv Sava, Drava, Dunav, Drina, Korana, Kupa, Cetina, Bosut, Una, a jedna od njih ponijela je i ime – Gacka. Naravno da druga rijeka nosi naziv Lika. Čak je imena davao i po imenima osoba (Budaku, i svojima likvidiranim maloljetnim kćerima). Sva imena unesena su i u službene karte. Osobito se to odnosilo na spomenuti nacionalni park na argentinsko-čileanskoj granici, rijeke dvojnice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine ponijele su svoja imena od studenoga 1952.
Eto, bilo bi lijepo kada bismo od našeg iseljeništva u Argentini dobili još pokoju podrobniju obavijest, fotografiju rijeke Gacke možda ili nešto slično. I ta rijeka, odnosno te rijeke također obiluju pastrvom, toliko smo uspjeli doznati. Slučajnost? Može biti.
M.K.