OTOČAC – Buflni ili puflni, kako ki reče, borme su negda bili kolači i pol. Nagovaraj danima babu da zamisli buflne, a una sve da nema dost brašna, pa kad ima brašna, da nema pekmeza, pa unda kad ima pekmeza da nema cukra, svakako se baba vadila da ne peče. Ni una, baba el, bila škrta, ili lena, ma kakov, neg je škamorčila na svemu, bi dica podrla vratra pod kožon a da ne bi buflne. Esli li izvadil bratvan iz rola, dok bi pljesnul rukon ob ruku, buflov nema, tepsija prazna. Ma da i u pržnici spečeš, ne bi i doteklo koliko bi i narod mogal podrit, i maći i veliki, svi odreda. I bez cukra.
Sićujen sa ja dobro da je baba negda znala peć bufle za biljačinu, pa kad rpa kukuruza sajde fort doli, unda počasti ljude buflnima i kin žmuljen rakije. Tako je bilo i kad bi bila čijana, moradu žene nešto u kljun vrć, da protiradu perje ko in u grkljanu zapinje. Moglo se buflne speć i kase prasci koljedu, ni bilo munjeno, ljudi se natrljadu testa pajdu manje mesa podrit. Tako da su ti buflni bili od velike koristi.
A danaske, vi mladi ljudi se kaj nato beljidu, to njimi niš koristi, ako ti kolač ne propada kroz prste, to njimi ni kolač, sve nešto kaj pina mora bit, konda su svi bez zubi, da nan Bog prosti. A kasi se ti nadrl buflnov, bil si štanji, mogal si i podurat.
I.B.