BRINJE - Nakon ulaza u spilju pruža se hodnik jako visokoga svoda i kamenjem na tlu kroz koje teče potok i uvire pod stijenu lijevo od ulaza, da bi izbio van kao potok sa slapovima. Dugi hodnik završava izuzetno zanimljivom velikom dvoranom, dostojnom najboljih američkih filmova akcije i fantastike. Na visokom stropu dvorane nalazi se poveći otvor ("dimnjak") kroz koji pada danja svjetlost u spilju (gore na brdu kod toga otvora misliš da je - bezdan). Tako da čak i nije potreban reflektor (no svakako ljepota spilje se puno bolje vidi što je svjetlo jače).
Na lijevom kraju dvorane nalazi se prekrasno tirkizno jezerce kristalno čiste vode iz kojeg se voda tiho prelijeva u potočić koji teče duž cijele spilje skoro sve do izlaza (tamo pod stijenom uvire i pojavljuje se s vanjske strane). Na desnom kraju dvorane otvara se visoki tunel koji vodi duboko u unutrašnjost. Tamo nismo ulazili, osim Gorana i Vedrana Radovića s jačim svjetiljkama. Na stropu su uočili kolonije šišmiša, a na jednom mjestu kosti složene u krug.
U taj su tunel speleolozi dublje ušli tek u rujnu 1997. kada su uspjeli proširiti dva sifona, zahvaljujući niskoj razini vode, i ići dalje. Naime, dio tunela je pod vodom i za kiše i visokog vodostaja voda ispunjava tunel u dužini više od 130 metara. Iza sifona, na 550 metru od ulaza, otkrili su neobične slikovne ureze (stručnjaci ih zovu leptolitički znakovi). Do danas nije otkriveno što piše, tj. što ti znakovi predstavljaju (mada ima više pokušaja), a datiraju se 9.500 godina prije Krista (dakle, moramo se vratiti više od 11.500 godina u prošlost). To je trag najstarijeg 'pismenog' naroda na području Gacke, Like i Krbave. Dakako da oni nisu u spilju ulazili na sadašnji ulaz jer bi morali roniti kroz vodeni sifon, nego je u njihovo doba postojao i neki drugi ulaz u pećinu, puno bliži, koji se u međuvremenu urušio pa se ne zna gdje je bio.
Spilja je inače poznata odavno, unutra su na kamenim zidovima upisana razna imena posjetitelja, najviše brinjska prezimena, od 19. st. nadalje (što je ipak devastacija spilje).
Prostora za istraživanje spilje ima još. Ima pukotina koje vode u nepoznato. Siničić špilja čuva još jedno blago, endemsku vrstu iz skupine rakušaca, tzv. Redenšekov rakušac (kategorija kritično ugrožene svojte). Ime je dobio po istraživaču - znanstvena istraživanja pećine počela su 1959. Danas je spilja zaštićena kao kulturno dobro RH.
Svakako pruža jedinstven doživljaj, blizu je, lako dostupnog ulaza, najviših ocjena za atraktivnost unutrašnjosti i okolnog krajobraza.
M.K-G.