OTOČAC – Ima nas, još samo kaj dan da pričekamo, i bacićemo žito, njiva je pripravna. Samo sij! Ne treba orat, a borme ne će trebat ni branat. E sadaj se vi pitate kakovo je to sijanje ako se ne ore? Lipo, jeftino. Dojdedu divlji prasci i celu njivu ti prerujedu, nema toga pluga ki bi tako izoral, agranomi bi rekli – duboko oranje. I je, kad šećeš njivon, moraš dobro pazit da nogu ne makneš i ne šundraš. Samo se sadaj krst pita, a kakovu „kulturu“ da baci, bil zob, il morda jačmen, za šenicu kaj ni, a do kukuruza će se zarunjavit.
Velidu meni moje pametne konšije da tuži. E koga? Divlje prasce da tužin?! Ma ne divlje prasce, da tuži lovačka društva, da su njevi prasci, a čije blago štetu napravi, nomu je red i štetu namirit. Ma kadi su mi šecmani, kadi mi je štimadur u vratru. I unda ča bi krst i tužil, najbolje solidarno i divlje prasce i lovačka društva, jerbo ne znaš ki će se na koga izvlačit, neš suda dobit. Velidu da se šteta plaća samo ako je njiva ograjena. Aaaaaaa, ograjena? U sred polja ograjena!? Ta ni, bog ti boga ubil, negdi na Vrbovicami, il na Godači, morda u Staninki il tako to pa da u šumi krst dela ograju. Ni, al da je takov zakon, da su lovci skorili zakon kaj gre njimi na ruku. More bit i taj vratar, prije je, neg ni. Vajk sirotinja paga, tako je bilo i evo ostalo.
Zato red se manut ćoravoga posla i samo bacit žito. Nek raste. Treba znat iskoristit svako zlo u svoju korist, borami da.
I.B.