OTOČAC – Život piše priče – da se poslužimo tom otrcanom i izlizanom frazom (i ovaj dodatak je također otrcan i izlizan). Doista Život priča „cijeli život“ neke pričice, u pravilu manje, intimnije, onako, rekli bismo svakodnevne. A onda se pojave neki trenutci kada Život počinje pisati veeeeelike priče. Ne radujemo se takvim trenutcima, ali što čovjek u svoj sićušnosti i nevažnosti može? Skoro pa ništa. Tko ga što pita? Upravo ovih dana, bolje reći ovih tjedana Život u Europi piše jednu veeeeliku priču, a inspiracija nalazi u - korona virusu.
Svi smo barem čuli, ako ne i čitali, za rodonaslovnika literarne forme novela, to je čuveni Giovanni Boccaccio i njegov Decameron. Štivo je to iz 14. stoljeća, utemeljeno na tadašnjoj veeeelikoj priči, koju je potakla kuga, ili – crna smrt, kako su joj tada tepali. I onda Boccacicio poučen nekim stvarnim događajem u Firenci lati se pisati sto novela koje su u izolaciji (zamislite, i tada) pričala tri muškarca i sedam žena. I tako je Boccaccio osmislio (izimaginirao) ravno 100 novela, što je bio poduhvat bez presedana, a kada se to poveže da je bio prvi u književnosti koji je koristio formu novele, tim više. Bila mu je to sjajna prigoda da ošine po slabostima tadašnjeg društva, kroz tih stotinu novela progovorio je autor o neznanju, primitivizmu, praznovjerju, o malom i neukom čovjeku, kome se izruguje. I oni „bolji“, plemeniti, također nisu izbjegli kritiku. Vrlo vješto opisuje njihovu bahatost, licemjerje i pokvarenost, lažni moral i častohljeplje. Je li išta promijenilo od toga 14. vijeka pa do danas? Ne bi se moglo potvrdno kazati.
Doduše u Otočcu je pred koju godinu napisan Otočki dekameron. Onako, hajde da probamo. Također 10 autora, slučajno je ispalo da su tri muškarca i sedam žena, eto, poklopilo se. Određivali su 10 tema i pisali i napisali. Ali tada nije bilo posebna povoda, tada Život još nije odlučio napisati veeeeeliku priču. I tko bi li rekao, taj isti Život, kada se ljudstvo najmanje nadalo, upravo ovih dana piše veeeeeliku priču. Naravno da je roditeljici Otočkog dekamerona Manji Kostelac-Gomerčić odmah bljesnulo pred očima, pa ovo je izuzetna prilika da se u autentičnim okolnostima pišu novele. Jest da je 21. stoljeće, jest da nije kuga u pitanju ali je korona. I dekameronska roditeljica je odmah, virtualno naravno, pozvala autore prijašnjeg Otočkog dekamerona da se late tipkovnice i da počnu pisati posve kratke priče, rekli bismo crtice, ali koje su vezane za ovu veeeeeliku životnu priču koju započe korona.
Vrijeme će pokazati što su autori učinili, imaju na raspolaganju dva tjedna, možda i izolacije, tko li će ga znati. Ali se, srećom, korona ne prenosi računalima, tamo se prenose sasvim neki drugi virusi, pa se može pisati i pisati.
M.K.