Poštovani i dragi čitatelji, braćo i sestre, tijekom tri godine na Cvjetnicu se po redu 'izmjenjuju' tri prva evanđelista: Matej, Marko i Luka. To znači da svake godine na taj dan u evanđelju slušamo izvještaj o Isusovoj MUCI kako su je oni opisali. No jeste li u tim dvjema rečenicama primijetili nešto neobično – Cvjetnica i Muka? Zvuči kao suprotnost – mučeni cvijet, zgaženi cvijet! Ali nama to nije neobično, jer znademo da je Isus 'cvijet' koji je za nas podnio muku. To je već sedam stoljeća prije najavio prorok Izaija – njegovo proroštvo o tome slušamo svake godine na Veliki petak – kaže doslovce da je on „za opačine naše satrt“. Dakle, Isus je prihvatio da bude, slikovito rečeno, 'zgažen kao crv', ili zgažen kao cvijet – da bismo mi mogli biti 'Božji cvijet'.
Eto, možemo kazati da je u izvještaju o Isusovoj Muci sve rečeno: o Bogu, o Isusu, o nama! Zato moramo dublje i češće razmišljati o sebi. Jer, Isusov put zapravo je naš put! Cvjetnica nas uči o logici Križa. Naša domovina, naš kraj, naše mjesto, i mi u njemu kao njegovi stanovnici, također smo poput Jeruzalema – mi jako sličimo Jeruzalemcima. Kako? Tako što Isusa čas priznajemo za svoga Kralja, Spasitelja, Boga, a čas ga odbacujemo - tiho ili glasno i javno. Čas ga neizmjerno ljubimo, a čas ga zatajimo ili odbacimo. Na trenutke ga želimo u svome životu, ali nam ponekad i smeta…
Nekome se to tvrdnja može činiti pretjeranom, ali ne - to je stvarnost, to je povijest koja se ponavlja. Jer smo mi ljudi često proturječni, čista suprotnost u sebi u mnogim stvarima i pogledima. Danas smo ZA, već sutra smo PROTIV, danas smo oduševljeni, sutra već gunđamo i protestiramo. Na ovaj dan u Jeruzalemu, onaj radostno klicanje „Hosana“ samo nekoliko dana poslije pretvorilo se u bijesni uzvik „Raspni ga, raspni!“ Eto takvi smo mi ljudi. A ipak, Bog u Isusu Kristu od nas ne odustaje!
Zatim, izvještaj Muke iznova nas opominje da je promašeno razmišljati o kršćanstvu bez Križa, da je lažno i pogrješno vjerovati i ispovijedati Križ bez Uskrsnuća, ali i Uskrsnuće bez Križa! Drugog puta jednostavno nema. Dakle, samo je jedan put, a to je put prema kalvariji! I zato, ako nam se pojavi sumnja ima li smisla životni križ koji nosimo, sjetimo se da je Isus prije nas prošao taj put i tako ga osmislio. Zato je netko zgodno rekao da je na kalvariji nebo najbliže zemlji. Odnosno, na kalvariji je čovjek najbliže Bogu. Tu je i potvrda istine: kad te nevolja baci na koljena, tada si u pravom položaju za molitvu! Eto zato se izvještaj o Isusovoj Muci čita i na Veliki petak i na Cvjetnicu.
Dakle, smisao je ovog navještaja da nas na pravi način uvede u ovaj veliki i sveti tjedan. Zato bi bilo potrebno i vrlo koristno pogasiti aparate za zabavu, isključiti se iz buke svakodnevice, maknuti se od virusa stalno istih vijesti ter uroniti u tajnu Isusove muke. Jedino tako možemo i mi doći do spoznaje što se to stvarno dogodilo, i onda ćemo se ponašati kao sudionici Isusove Muke. To znači: poput svjetine – i mi ćemo se kajati bijući se u prsa; kao satnik - njegovim riječima ispovjedit ćemo i drugima otvoreno svjedočiti da je Isus nedužan ter da je za nas to učinio! Zatim, prepoznat ćemo se u Petru, u svim onim trenutcima kad smo ga se odrekli, stidjeli, ili tek bili ravnodušni; prepoznat ćemo se u onim situacijama kad smo bili pohlepni poput Jude; kad smo ga vrijeđali svojim riječima i postupcima poput svjetine; kad smo se ponašali kao kukavice, poput Pilata. I kad se pronađemo, znajmo da nismo izgubljeni, nego Isus nam daje novu priliku i mogućnost za popravak.
Dakle, trebalo je da Isus prođe kroz sve to. A to je nama pouka i poruka: treba da i mi sami mnogo toga prođemo, i pretrpimo, jer drugoga puta nema. Ove godine, nažalost, ne možemo sa svečanog misnog slavlja svojim domovima ponijeti ni blagoslovljenu grančicu ni cvijeće, no, baš zato odlučimo da ćemo tijekom svih svetih predstojećih dana biti uz Gospodina Isusa ter razmatrati njegovu muku i smrt. Time ćemo stalno biti u njegovoj ljubavi.
Mi ćemo biti Isusove blagoslovljene grančice i Njegovo cvijeće jedni drugima!
-------------------
Napomena: Ilustracija ima svoju poruku u kontekstu ovoga razmišljanja.
A.Kaćunko