OTOČAC – Kada se objavi ovako jedna lijepa fotografija, s lijepim pejzažom, onda se svi rado za nju „zalijepimo“. O kako je lijepo, o kako je uredno, kako je sve svježe pokošeno, pa tu je diskretno i cvijeće, tamo ukrasna stabla i grmovi, a malo dalje teče Gacka… Gotovo da je sve na rubu svojevrsnoga kiča, ali ipak taj rub nije prijeđen (spas je u dimu tamo u daljini).
Ono što je zanimljivo je cvijeće, procvjetalo je nekoliko grmova (ili busova?) perunike. Tako se taj cvijet naziva. A oni koji se hoće malo gospodskiji, oni tome vele – iris (kao da svi barataju latinskim nazivljem). I svi su u pravu. No, ima jedan stari izraz, gačanski, čini nam se sada već posve zaboravljen, a taj je da su ovaj cvijet nekada nazivali – lelija. Baš tako.
Doduše, ima ovaj cvijet u narodu brojne nazive, a kada je u pitanju lelija, onda se javlja i u Međimurju i u Slavoniji. Čak ima i pjesma koja kaže: Procvala je ruža i lelija, pa miriši cijela Slavonija. No tu treba biti ipak oprezan, lelija se pokatkada rabi i kao sinonim za ljiljan (tako je to još od starogrčkih vremena).
Kako bilo da bilo, ovaj cvijet uvijek ima nešto „božansko“ u svom nazivu. Ako je perunika, onda to svakako treba povezati s vrhovnim bogom Perunom iz staroslavenske mitologije, nije tome odmakla ni lelija, Leljo je bog ljubavi (isto iz staroslavenske mitologije). A i kad je iris u pitanju, ime potječe od imena grčke boginje duge Iride, glasnice bogova. Pa kako god da okreneš, lelija je uvijek – božanstvena.
M.K.
Foto: K. Rajčević