OTOČAC - Danas crkva slavi sedmu vazmenu nedjelju. Središnje misno slavlje bilo je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu s početkom u 11 sati a predvodio je i propovijedo mons.mr.Tomislav Šporčić župnik i dekan otočki.
Molitvu se često razumijeva kao »biti s Bogom«, ali molitva je više od toga: ona je »biti u Bogu«, živjeti u njemu ne napuštajući svijet i ljude. Molitva ne pronalazi smisao u nastojanju da se nešto dobije od Boga, nego da se stupi u odnos njime, da se stupi u njegov, božanski život. Molitvom se naši dani natapaju vječnošću, naši ljudski životi bivaju oživljeni božanskim životom.
Odnos zajedništva, građen na matrici biti sa, biti zajedno, uvijek nas ostavlja pored, uz, sa strane… Takav odnos, prenesen u život molitve, stavlja i Boga uz nas, sa strane, pored nas. To je odnos koji ne prožima. On nas dodiruje, ali ne prožima. Takav oblik zajedništva s Bogom ostavlja prostora onomu što želimo zadržati za sebe, što nismo spremni izručiti odnosu s Bogom, što želimo živjeti izvan dosega Božje riječi, možda i »skriti« od Boga. Molitva stremi prema životu u Bogu. Molitva stapa vjernikov život s Božjim životom, sve do apostolova priznanja: »Ne živim više ja, nego u meni živi Krist.«
Kad govorimo o drugim ljudima, a da prije nismo sami s njima razgovarali, ili ako uopće s njima ne razgovaramo, tada naš govor postaje ogovaranje ili »govor iza leđa«. Na sličan način i govor o Bogu, ukoliko mu ne prethodi osobni molitveni razgovor s Bogom, možemo nazvati teološkim ogovaranjem, ogovaranjem Boga, govorom Bogu iza leđa.
Isus svjestan te naše ljudske slabosti i sklonosti da se upustimo u ‘ogovaranje Boga’, moli za apostole i uvodi ih u život molitve, kako bi bili u trajnome zajedništvu s nebeskim Ocem te bili jedno s Ocem kao što je on jedno s njim.
Uslišanje te Isusove molitve za učenike događa se već nakon njegova uzašašća. Prvi, naime, opis Crkve nakon Gospodinova uzašašća sažet je u rečenici iz današnjega prvoga čitanja: »svi bijahu jednodušno postojani u molitvi«.
Živjeti u Bogu i dopustiti Bogu da živi u nama – to je srž Isusove molitve. Život učeništva ostaje nedorečen, neostvaren, sve dok se opiremo Kristovu životu u nama. Vjernik živi u Kristu. I to je punina života. Vjera je život u punini. Bog ne ograničava život, ne uskraćuje nam ljepote života, nego nam omogućuje istinski život.
Sadašnjost i vječnost ne egzistiraju jedna pored druge, ili jedna nakon druge, kao dva ‘vremena’. Vječnost je, po snazi Božjega Duha, utkana u naše vrijeme, u sami život vjere. Po daru krštenja, pritjelovljenošću Kristu, vječnost je za vjernika već započela. Kršćanin živi dar vječnosti i po njoj se prepoznaje Kristovim učenikom.
Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor Sv.Cecilija predvođen s.Ljubomirom Lešić za orguljama.
I.B.