OTOČAC – Vrnulo žensku placu na staro mesto i man puna placa svita. Nema česa nema, placu raščepilo ulicon fort skoro gori do otela. Tote paradajzelov svi vrst, mali, velički, rani, kasni, tanki, debeli, pa jopet paprike. A tekar prisada od zelja, običnoga, pa ranoga, pa kasnoga, pa crljenoga. Ima i korabe, borami ima. Ima i nekvi pelcerov, krst ne zna ni ča je to, svega ima. I da stvar bude bolja kupuje se kaj na larmu, ne pita se za cenu. I babe pripovidadu, šuberkadu nako med sobom, da su une već posadile bašću, al da to ča je posajeno nit se miče nit se smiče, da se udrvenilo i da vajk na mestu. Valja ledeno vrime, pa to ti je.
Unda jopet na placi ima ni ki prodajedu lemuncine, ne ne za lemundau delat, ne te, van ne ča i treba posadit u petnjak. Ima i nekvi sibirski, velidu, da ti moredu durat i do minus četrdeset. E kadaj ti cvetadau i rajadu, to nek vratar potrefi. Pa naranž za sadit, pa vrbov na sve mile mode ima. I to se kupuje i drlja kući.
Placa je živa, nema se ča reć.
I.B.