OTOČAC – Ma ne moreš se ti tomu otklatit da imaš boga na leđi. Napada sa svi stran. A namo svi pametujedu i velidu ne špricat otrovima, ni zdravo. Konda narod od miloga boga šprica i novce troši na te skupe otrove. Al ča moreš, kad naprne, il špricat il nemaš poć u vrt ić.
Evo baš vi dani, krunpir edva da se i uredal, neki nagrnut, neki ni, ne moreš od kiše, a ni ni prerasal, ima se vrimena još. Al sve takov kakov je, dolnje liste već vata žutilo, počimljedu se frkat. A to ne sluti na dobro, ma kakov na dobro. Velidu da je krunpir napalo. Ča napalo? Pa ta nekva plamenjača da napala. Pitat agranome ki je vratar to, velidu da nekva gljivica i kad zavati lišće, krumpir se zduvani i od njega niš. Da red špricat nekvim bakron. Bakron!? Da da, bakrenin srestvon. Red to kupi, skupoooo, razmutit u špricu i udri mujo po kunpiru.
Al ni to sve, eno se počeli kapuli i škanjoli vrvi lista crnit i frkat. Red i kapulu špricat. A o komorima da i ne divanimo. Tako to u svomu vrtu, a ča unda ni ki prodajedu na placami, ča tekar uni deladu, š čin i koliko uni špricadu, bolje ni ne mislit. A namo, domaće je domaće. Je, da ne kažemo ča.
Pa sadaj ti izajdi s tin na kraj, a jopet agranomi velidu da je vrime kaj stvoreno za tu vratarnju plamenjaču. Eto ti na.
I.B.