OTOČAC – Vrime je od jagod, a morda je i prošlo već. Kako kadi, ne dolazidu une vajk u isto vrime, ne, ne. Edne dojdedu ranije, a edne nešto kašnje. I te kašnje, nji je narod zval „cipike“. Une su nako, kako da krst kaže, une su nako kaj jedrije od obični jagod, više su nako kaj oble, unda su bleđe, imadu kaj manje soka, al su svedno slatke, ma kaj med.
Unda dica otkini slanjku od trave, na vrvu ostavi klas, i lipo nadivaj cipiku po cipiku na slanjku. Budi to kaj crljene struke. Pa drugu slanjku, već kako je ki mogal nabrat. Pa unda nosi kući pofalit se.
E sadaj, ove na sliki, konda su cipike. A morda i nisu? Ma konda jesu. Bićedu, bit. Ma ako i nisu, svedno su lipe. Kako samo lipo danedu, ne more se to s pitomima nikako ravnat, ma daaaa.
M.K.