OTOČAC – Ma nisu ni dica ča su negda bila, sve se prominilo. Jerbo da su dica kaj ča su negda bila, una bi se prnjala i verala po jabučinami, šćapom klatila jabuke, bacala matrake da ku strunidu, krala jabuke, svašta bi ta negdanja dica delala. A va današnja, doneseš in na stol, samo nafunjidu nos i nejdu da idu jabuke, nikakove. Nač je svit došal!
A negda, edva su se čekale petrovače, une su najprvo dolazile. Al ni se moglo dočekat da sazoridu, ma kakov, da i' čekaš da sazrijadu, drugi ćedu pobrat pa nemaš niš. Zato su dičurina brala i ila zelene petrovače. Ako bi ka na vrv jabuke ostala i sama pala, e ta je morda bila zrela. I unda kase nai ti zeleni petrovač, unda se, da prostite, dica ušprijaj. Al to nikomu ni smetalo, letilo se oko štale, pa iza živice, pa iza grma, dobro si moral pazit na ne nagaziš na takovu „minu“.
A vidi ti danaske?
I.B.