SINAC- Dvanaest svećenika slavilo je svetu misu u župi svetog Ilije Proroka. Fra Ante Kukavica oslonio se u svojoj propovijedi na svetost i razumijevanje mise. Usporedio vjeru današnjeg čovjeka i revnitelja kakav je bio Prorok Ilija. Svetac zaštitnik koji je štovan u onim krajevima gdje je borba za vjeru bila teška i požrtvovna, a bilo je tako i ovdje kroz vjekove. Vihor, potres, oganj sve je to prešlo preko ovih polja i vrleti, preko duše i kičme čovjeka, postojanog i trajnog. Iako su bitke bile i teže narod se manje žalio, a više molio. Više je radio, skromnije živio i manje ugađao sebi. Nisu posebno naglašavana bilo čija prave, no stare se poštivalo, zrele i jake cijenilo, a mlade u strogoći i vjeri odgajalo. Materijalnog je uvijek bilo na mjeru ili je i usfalilo, tako se čovjek kali, uljuđuje. Žrtva čovjeka uobličuje.
U molitvi je stari čovjek provodio nedjelje, ali je skidao kapu o svakog zvona sa tornja, zastao s radom i kratko se spomenuo Boga. Bez križa nije ustajo ni lijegao, a bez blagoslova jeo. Pred svetim sakramentom bi kleknuo bilo blato pod nogama mu ili crkveni tepih.
Koliko smo danas istinski u molitvi, a koliko smo pretjerali sa raznim brbljavim molitvama izaginjući svoju volju. Koliko smo stalno negdje tražeći jače i veće očitovanje Boga. Ma čovječe, klekni u duhu i tijelom, umiri sebe, osjeti Božju blizinu i šuti u njegovoj prisutnosti, ne brbljaj, ne zapomaži. Pusti neka te On izliječi. Reci jednostavno, ali s vjerom:“Budi volja tvoja“. Bog je jednostavan. Novi zavjet poznaje samo dvije zapovijedi: Ljubi Boga i ljubi bližnjega. Ako to činimo, Božji smo.
Misno pjevanje župnog zbora „Zrnje Gospine Krunice“ predvođeno je orguljaškom glazbom časne sestre Cecilije Pleša. Narod se okupio na molitvu iz raznim mjesta od Slavonije, Zagreba, morskih strana do ovih naših krajeva. U uzdanju u Božju volju ponesoše sa sobom uz miris tamjana i blagoslov mira sa oltara starog Proroka Ilije Tišbejca.
Jasna Ilić