OTOČAC – Vrijeme je od povrća, proljeće, ljeto i rana jesen je vrijeme obilja svih povrtnica. Među njima i krastavaca, za njih svi znaju, može ih se jesti neoguljene, oguljene, napravljene na salatu, kiseljene, čak i kuhane, svakako ih se može pripraviti. A ti krastavci nekada, još prije četrdesetak-pedesetak godina nisu bili ni nalik ovima današnjima, selektiranima, recimo umjetnima. Bili su to prilično zdepasti plodovi, često nepravilna oblika, koji su na kori imali izrasline poput pravih bodlji ili trnja. I takve krastavce stare Gačanke i Gačani su nazivali – komori ili možda kumori, nikakvi krastavci. Samo su gospođe na otočkog tržnici kupovale – krastavce, a one su bile fine gospođe, naravno.
A ti nekadašnji komori, njih si morao često brati jer bi ubrzo mijenjali boju u žutu, tada nisu bili jestivi, već bi polagano bili kiselkasti, kvarili bi se. A kada bi ih se ogulilo, moralo se koru guliti debelo, bila je jako gorka, čak je i samo „meso“ komora bilo gorkasto. Zato bi tanko izrezane „šnjitice“ komora žene posolile, pustile da malo odstoje u soli, da puste vodu i onda ih ožele sva kako bi uklonile čim više te gorke vode. I tada bi ih „gradili“, najčešće s „kiselinon“ jer „ostike“ nije bilo. A kako su familije bile brojne, trebalo je napraviti zdjeletinu komorov, toliku „da bi čovik u nju mogal sest i noge prekrižit“. Kao prilog služio se „kuvani krunpir ucelo“. Odvratnije večere od toga teško da je bilo, ali nije bilo bolje hrane pa se morala s nečim „napunit mura“.
A sada da se vratimo da podrijetlo riječi – krastavac. Ona je hrvatskog podrijetla i dolazi od riječi -krasta (očito je ta kora s bodljikama jako asocirala na krastu na koži). U nekima slavenskima jezicima krastavac je bio prvotno naziv za krastava čovjeka. Sve to dolazi od staroslavenskoga *kor-sta u značenju kraste.
A odakle onda komor ili kumor? Etimologija dopire do latinskoga jezika – cucumere(m), što je tijekom vremena doživjelo promjene u određene inačice poput cugumero u ventskome, cucumaro – u mlečanskomu dalmatinskom dijalektu, da bi to u čakavštini završilo u dvije glave varijante – kukumar i kumar. Taj kumar se proteže od Matulja, Kastva, Drage Sušačke, Kostrene, Grobnika, Škrljeva, Bakarca, Hreljina, Kraljevice, Krka, Crikvenice, Senja, sve do Paga. I naravno Gacke čakavštine, gdje se promijenio u - komor.
M.K.