OTOČAC – U ovakvim situacijama, kakva je bila danas na otočkom gradskom groblju čovjek ne zna kako bi se trebao osjećati. Naime, prethodnih dana su iz Ministarstva hrvatskih branitelja, odnosno Uprave za zatčene i nestale, najavili Gacki d.o.o., koja gospodari grobljima, da će biti ekshumirani ostatci komunističkih žrtava koje su likvidirane na Tupalama u Sincu. To se i dogodilo, došli su predstavnici Ministarstva, predvođeni pomoćnikom ministra Stjepanom Sučićem, tu je na raspolaganju bio i adekvatni stroj, a prije nego je ekshumacija počela službu riječi je održao otočki župnik Tomislav Šporčić, a među nazočnima je bio i otočki gradonačelnik Stjepan Kostelac.
Kako se moglo doznati od odgovornih, posmrtni ostatci (o kako to grubo i jezivo zvuči!) su odvezeni u Zagreb, tamo će se napraviti DNK analiza jer su već prethodno uzeti uzorci od nasljednika i živuće rodbine strijeljanih 1946. g. A što će biti s kosturima nakon toga, nitko nije kazao, premda su predstavnici Grada Otočca rekli da će se sadašnji grob pretvoriti u pravu grobnici i ako i kada kosturi budu vraćeni da će biti pokopani u tu grobnicu jer se navodno rodbina prilikom uzimanja DNK uzoraka time suglasila, naravno s primjerenim spomenikom i tekstom koji će kazati tko je tu pokopan i što je i tko bio uzrok smrti. Danas su iskopane dvije gumene vreće u kojima je bilo 15 lubanja, od toga su dvije navodno dječje (male lubanje) te dijelovi kostura.
A da se prisjetimo, sve je započelo, gotovo kao iz neba pa u rebra, još 25. listopada 2013. godine. Na Tupalama su bili grobovi strijeljanih, ni u kakvom posebnom redu, onako razasuti. Pojavile su se predstavnici Uprave za zatočene i nestale tadašnjeg Ministarstva branitelja, pod vodstvom pukovnika Grujića, i naredili iskopavanje kostura. Sve je to bilo obavijeno velom tajne, zašto, zašto baš Tupale, što će biti s kosturima, što će biti s lokalitetom? Građanstvo se je pitalo koja je svrha svega toga? Rodbinu nitko ništa nije pitao, jedni su strijeljali, drugi su bez pitanja iskapali, bilo je to po onoj drugarskoj: odstupi!
I onda kada su kosturi izvađeni (a mora se reći da je to tako traljavo napravljeno da su nakon prvih kiša kosti izvirale na površini zemlje), naređeno je, doslovno tako, da se u otočkom groblju ima iskopati grob i da se tamo imaju pokopati kosturi. Tako je i učinjeno, premda se uvijek svima postavljalo pitanje: a zašto ne u Sincu, na sinačkom groblju? Tamo je to po svim logikama bilo najprimjerenije, ali eto, sila je rekla tako.
I onda su predstavnici te i takve Uprave (treba se prisjetiti koji je režim tada vladao Hrvatskom) rekli da će oni podići spomenik u Tupalama, da će lokalitet biti dostojanstveno uređen, a kada se nedvojbeno utvrdi DNK analizom o kome se radi, da će na spomenik biti postavljena „zlatna slova“. Spomenik (oškrnuta kocka) je napravljen, ali imena nikada nisu unesena. Ali je zato svečano otkriven, kako je domaće žiteljstvo većinom bojkotiralo tu aktivnost, dovezeni su uzvanici iz Zagreba autobusima i predstava je za medije napravljena – Tupale su riješene. Kako tada, tako sve do sada, nitko nije prstom mrdnuo.
Uvijek se postavljalo pitanje kako to da se tadašnja vlast u Zagrebu baš nameračila na Tupale, kao da je to jedino stratište na kojemu su se komunisti i zločinci iživljavali i nakon rata? Jer to je bio prvi ili drugi lokalitet, teško se sada sjetiti, u Hrvatskoj. Građanstvo je pokušavalo naći odgovore i vjerojatno ga i našlo. Naime, Tupale su desetljećima bile „zabranjeno mjesto“, o tome se moralo šutjeti, glava je bila u pitanju. No kako je vrijeme prolazilo rodbina je krišom dolazila i palila svijeće, čak su kasnije osvanuli i križevi na grobovima. Nakon 1990., kada se o tome počelo slobodnije govoriti i kada je formirana Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, kao savjetodavno-stručno tijelo koje je osnovao Hrvatski državni sabor (djelovala je od 1991. do 2002. kada je znamo kako ukinuta), većina rodbine strijeljanih nije bila za to da se kosturi premjeste, nego da ostanu gdje jesu. Kasnije se za taj zločin nad civilnim žrtvama zainteresirao i biskup Bogović te su na Tupalama održavane mise. Čini se da je to prevagnulo da se lokalitet devastira (kako to drugačije reći), da se prestane na Tupale dolaziti, zato je vjerojatno i naređeno pokapanje kostura na otočkom groblju, čim dalje od lokaliteta stratišta. Bilo je u to vrijeme i poodmaklih aktivnosti da se na Tupalama podigne lijep i monumentalni spomenik tim žrtvama, očito je to došlo do ušiju režima pa se požurilo s iskapanjem da se to ne dogodi, i nije se dogodilo. A sve to pod egidom brige (lijeve) vlasti kojoj su „na srcu“ sve žrtve Drugoga svj. rata i poraća, ma tko god one bile. Vidimo i kako.
Čini se da sadašnje Ministarstvo nastoji ovaj slučaj konačno riješiti i okončati. Kada i kako će to biti, samo će vrijeme pokazati, sve ostalo bi bilo na razini spekulacija.
O sinačkim žrtvama smo na ovom portalu svojevremeno dosta pisali, pa koga zanima može na linkovima osvježiti te tekstove i upoznati se s njima:
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=324&kat=75
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=2925&kat=69
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=4363&kat=69
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=3361&kat=69
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=9681&kat=73
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=3047&kat=78
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=3350&kat=69
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=2937&kat=78
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=3221&kat=69
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=2967&kat=73
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=3370&kat=73
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=3190&kat=69
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=3183&kat=69
M.K./I.B.