OTOČAC – To je oduvijek tako bilo, tko se zavjetovao i tko je mogao, taj je išao na Veliku Gospu na Krasno. Pješice, a često i bos. Smatralo se sasvim primjereno boso pješačiti na desetine kilometara do svetišta, a bome i natrag. Rijetki je bio prijevoz konjskom zapregom, a o automobilima da se i ne govori. Zato su hodočasnici često stizali još popodne, uoči blagdana Gospoje, ložili oko svetišta ognjeve, pričali, pjevali, a bila je nekada i velika štala na kojoj se moglo spavati. Svi oni koji ne bi stali u štalu, spavali bi u samoj kapeli. Osobito se to odnosilo na one hodočasnike koji su dolazili iz Bosne (Zavalje, Skočaj, Balenovac i druga mjesta), odnosno s Korduna.
No uvijek je bilo onoga vjernoga naroda, starijega i nemoćnijega, koji se nije mogao otputiti na tako zahtjevno hodočašće. E ti su uvijek dolazili na misu popodne na Poljica. Tako bilo nekada, tako je i sada.
U petak navečer će se slaviti misa bdijenja u čast Velike Gospe u crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu, dok će u subotu, na sam blagdan, biti misa na Poljicima u 18 uri.
M.K.