Lika nekretnine

Drugo lice istine - o spašavanju Kozaračke djece iz knjige dr. Narcise Lengel Krizman

Objavljeno: 18.08.2020

Radi javnog interesa i povijesne istine prvorazredan je zadatak skinuti prašinu s kapitalnog povijesnog djela dr. Narcise Lengel-Krizman Spašavanje djece” kako bi se tim činom skinula paučina s očiju onima koji frenetično plješću manipulacijama i lažima.

Mons. Juraj Batelja, najplodonosniji istraživač života i djela blaženog Alojzija Stepinca i postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, ove je godine dramatično zavapio s propovjedaonice u Pagu o blagdanu Velike Gospe, podsjetivši nas kako je Stepinac u strahotama Drugog svjetskog rata grmio:

„Tko dira čovjeka, tko progoni čovjeka, tko ubije čovjeka, dira zjenicu Božjega oka.”

U borbi za život, Katolička Crkva predvođena nadbiskupom Alojzijem Stepincem pridonijela je spašavanju više od 28.000 ratne siročadi, stotina, tisuća prognanika i stradalnika, a iz talijanskog zatočeništva vraćene su svojim kućama tisuće nasilno odvedenih Hrvata i pripadnika drugih naroda.

A danas se pokušava ponavljanjem laži oživjeti komunističku propagandu protiv Katoličke crkve, protiv blaženog Alojzija Stepinca, protiv junačkih djela što ih je u Drugom svjetskom ratu izveo Caritas Zagrebačke nadbiskupije“ upozorio je mons. Batelja i nastavio:

“Izmasakrirani dnevnik Dijane Budisavljević u istoimenom filmu trebao bi ove jeseni postati obrazac po kojem bi djeca u hrvatskim školama učila nakaradnu, necjelovitu istinu o povijesnim činjenicama.

Dr. Narcisa Lengel Krizman, komunistička povjesničarka, u svojoj knjizi ‘Spašavanje djece’, izrekla je pokajanje što je u svojoj knjizi prenaglasila ulogu Komunističke partije u spašavanju djece i neke događaje interpretirala jednostrano. Kako je važno čuti njezin zahtjev za revidiranjem komunistički tumačene povijesti.

Komunistički sljedbenici onemogućili su tiskanje njene knjige, kao što su onemogućili i objavljivanje Dnevnika Dijane Budisavljević sve do uspostave samostalne Republike Hrvatske, a danas ga zlorabe” poručio je mons. Juraj Batelja, istaknuvši da je dr. Lengel Krizman preminula prije 14 godina, a njena kapitalna povijesna knjiga kao kruna znanstvene karijere, nažalost, do danas, još nije ugledala svjetlo dana.

Dana Budisavljević, redateljica filma „Dnevnik Diane Budisavljević“, u svom je filmu prikazala Dianu Budisavljević kao super humanitarku koja je usred zločinačkog režima NDH uspjela spasiti više od 10.000 djece i ratne siročadi otrgnuvši ih iz zagrljaja „ustaških logora smrti“ i to, kako se insinuira, uz pomoć neidentificiranog djela „građanskog društva“ sa sugestijom da se valjda radi o pokretu komunističkog otpora unutar same NDH! I toga je bilo, ali to je samo dio priče.

(…)

U tom kontekstu velikosrpska propaganda je iz rukava odmah izvadila svog asa Lordana Zafranovića koji je promptno dobio 250 000 eura kao akontaciju za snimanje njegovog filma istine o Kozaračkoj siročadi. Čini se da Beograd nikada neće dozvoliti da o toj tužnoj epopeji na svjetlo dana izađe barem tračak istine, nego će i nadalje nastaviti s monstruoznom propagandom koristeći nesretnu djecu kao najranjiviju skupinu s ciljem da blaženi Alojzije Stepinac nikada ne bude proglašen svetim, s ciljem da na obrazu hrvatskog naroda vječno živi stigma naslijeđene genocidnosti.

Zbog toga se mons. Juraj Batelja s pravom, vizionarski zapitao u svojoj propovjedi u Krašiću 2019. godine: „Što bi bila mogla učiniti Diana Budisavljević bez pomoći nadbiskupa Stepinca i Caritasa Zagrebačke nadbiskupije?“

(…)

Kada mons. Juraj Batelja, pojedini hrvatski povjesničari, ili ja kao novinar istraživač pokušamo progovoriti krikom istine, bez ikakve sumnje bit ćemo proglašeni „ustaškim revizionistima“ i bit ćemo stavljeni na ideološke liste SNV-a za odstrjel!?

Ali kada o povijesnoj istini sa znanstvenog stajališta progovori povjesničarka Narcisa Lengel Krizman, kao ugledna povjesničarka lijeve, komunističke i projugoslavenske provenijencije, u svom kapitalnom, još uvijek neobjavljenom djelu „Spašavanje djece“, tada stvar postaje puno ozbiljnija pa se promptno mobiliziraju brojne povjesničarske snage ne bi li njeno povijesno istraživanje kao kruna njene znanstvene karijere ostalo negdje u zapećku pod debelim slojem prašine i paučine.

Radi javnog interesa i povijesne istine prvorazredan je zadatak skinuti prašinu s kapitalnog povijesnog djela „Spašavanje djece“ dr. Narcise Lengel-Krizman, kako bi se tim činom skinula paučina s očiju onima koji frenetično plješću manipulacijama i lažima da konačno svi zajedno na tragu pomirenja progledamo dioptrijom istine.

(…)

Istražujući tu temu u potrazi za istinom koja konačno oslobađa pale su mi na pamet dvije znakovite crtice. Branko Lustig, oskarovac, producent filma „Schindlerova lista“ i jedan od Židova koji je preživio logor Auschwitz, na komemoraciji u Jasenovcu 2015. bio je izviždan, vjerojatno zbog činjenice što se pojavio u ulozi izaslanika „omražene“ predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Novinari su ga nakon komemoracije pitali zašto ne snimi film o Jasenovcu po uzoru na „Schindlerovu listu“. Odgovorio je kratko: „Ne mogu snimiti film o Jasenovcu dok se ne dozna potpuna istina o tom logoru“!

(…)

U povijesnom djelu Narcise Lengel Krizman „Spašavanje djece“ nema znanstvenih nepoznanica, nema ništa lažnog i ta knjiga po Lustigovim kriterijima istine apsolutno zaslužuje dostojnu objavu, ali i dokumentarni film.

Jer ako može „Dnevnik Diane Budisavljević“ prepun propagandističkih suspekcija, zašto ne bi mogao dokumentarac „Spašavanje djece“ kao dokumentarni film o životu i djelu povjesničarke Narcise Lengel Krizman? Ako može Diana u kurikul, zašto radi cjelovite istine ne bi mogla Narcisa?

(…)

K. Mikašek-Kazo/ maxportal.hr

 

 
LJETO U HOTELU JEZERO
LiveCam Otočac
SenjskaBura.hr
GlasLike.hr