OTOČAC – Esu li rodili lišnjaci, nisu li rodili? Jerbo to pitanje ni samo nako, brez veze, o jako je to važno, od toga zavisi zima. Jerbo, ako su lišnjaci jako rodili, unda će i zima bit jaka, Bože je slobodi, a ako nisu, unda će zima bit nikakova, gnjila. Tako su babe divanile, borami esu.
A unda jopet, ako budi lišnjakov, dica se prnjaj po leskami i beri ji. Sveži oko pasa špag i trpaj u njadra, sve dok se špag ne raspuči i sve pane doli natla, u trnje. Niš zato, jopet sveži čvršće i beri. I unda se to nosilo kući, pa ji lipo rastri da se prosušidu. Bilo je kuć kadi su znali nabrat i po nekoliko vrić lišnjakov, bilo naroda, bilo čobanov pa čaš delat neg brat lišnjake, kad nako i nako nemaš pametnijega posla.
A unda po zimi rskaj ji. Jerbo lišnjaci su se rskali, narod je imal prave zube pa i srsni. A danaske, aj ji srsni vratre, ode proteza u iljadu komadićev, ma bi se čovik u gebisu i udavil, Bože sačuvaj. Je da bi se vi ča zube popravljadu radovali, eto posla, al eto i troška. A ako ga čin i stučeš, jopet mu tuji zubi ne moreš kaj ni žaba lišnjaku (da ne kažemo ča prostije, Bože nan ne zamiri). I unda najbolje od lišnjakov odustat – Bog dal, Bog zel. Eto.
I unda, esu li rodili, il nisu?
I.B.