OTOČAC - Tako to djeluje moćno, onako – prostrano. Nema se nimalo osjećaj da se čovjek nalazi u planinskom području, okolna brda daleko, tek se naziru, široka ravnica i posred nje teče rijeka. Koja druga nego Gacka. Lomi ona svoje boje, kao da se koleba, tek malo, toliko da se zna, zadržala je svoje modrine, boje opala, a ostatak prepustila sivilu oblaka. Kakvo nebo, takva i rijeka, ne da se to podijeliti, ne da.
A onda, onda kao da rijeci nije dosta, sredinom se nazire pravo polje vodena bilja, bi na trenutak čovjek pomislio da bi mogao prehodati s jedne obale na drugu, hop iz obale na travu, pa iz trave na drugu obalu. Ali ne može, prevario bi se grdo jer je rijeka duboka, ona je samo izdigla svoje raslinje, kočoperi se, pokazuje se. O samom skladu boja da se ni ne govori, sve je u punom pastelu, tako dobro usklađeno da se čovjek mora dobro zapitali, je li slika ili fotografija? A ono rijeka Gacka. U Gackoj, naravno, jer gdje bi drugdje bila? Ne može Sava biti u Podravini, ili Drava u Posavini…
M.K.