OTOČAC – Ča čovik ima više godin, to se mora sve više sam sebi čudit i pitat el munjen il su neki drugi oko njega munjeni. Uprav tako. Jerbo se sadaj more svačesa čut, da se nogon prekrižiš – kako bi rekla naša baba Franca. Jerbo još su u kolovozu počeli divanit o – babljen letu. Kakovo bablje leto u kolovozu!? Pa to je još uvik pravo leto, ča mu fali? Je da su dani zerkicu kraći, al je vruće, teplo je, leto je.
A sve dolazi otudaj ča su sadaj svi počeli mavat tin – babljin leton. Prije zato niki ni ni čul ni znal. Da lipo rabidu naj starinjski naziv, a to je – mijoljsko leto, unda ne bi divanili uno ča i vragu smrdi. Jerbo mijoljsko leto je u Mijolji, a Mijolja je tekar 29. rujna. Određeno da određenije ne more bit.
I sadaj da rečemo vako: mijoljsko leto dolazi zerkicu kašnje, u prvoj polovici listopada. Ako su kišurine, more ga i ne bit. To je to leto, a ne nekvo – bablje leto, ko još malo pa će se preselit u srpanj. Unda celomu letu moremo prominit ime i nabrajat: proliće, bablje leto, jesen i zima. Sapienti sat, a blenti ni budilica, rekal bi don Anđelo.
I.B.