ZAGREB - U četvrtak je u Zagrebu je u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade - Hrvatskog slova predstavljena nova knjiga kompoljskoga župnika „Optimist, ali 'teški' realist, ili tako je govorio don Anđelko Kaćunko“. O knjizi su, kako je objavila IKA, govorili priređivač i urednik knjige Mladen Pavković, književni povjesničar Slobodan Prosperov Novak i sam don Anđelko, kojemu je to jubilarna deseta knjiga. Ta knjiga, koju je uredio i priredio poznati novinar i publicist Mladen Pavković, objavljena je u povodu autorove 40. obljetnice novinarske, publicističke i uredničke djelatnosti.
Na početku programa, nakon što je prof. Eva Kirchmayer-Bilić za klavirom izvela don Anđelkovu skladbu "Sam Bog dostaje" – biskupsko geslo gospićko-senjskog ordinarija mons. Zdenka Križića – tridesetak okupljenih gostiju pozdravio je kao domaćin Stjepan Šešelj, književnik i urednik Hrvatskog Slova, tjednika za kulturu.
Urednik knjige najprije je istaknuo da ona sadrži deset intervjua koje je don Kaćunko dao za nekoliko različitih hrvatskih medija od 2016. do ove godine, ali knjigu "otvara" prigodan intervju koji je s njime vodio upravo urednik knjige Pavković, postavivši mu u prigodi obljetnice baš 40 pitanja. “U tom, kao i u ostalim intervjuima Kaćunko govori o svemu: o sebi i svojoj obitelji, o sjemenišnom odgoju, o Bogu, Crkvi, Stepincu, hrvatskom narodu, osobama koje je tijekom života susretao, o medijima, kulturi, politici i brojnim drugim temama… O svemu ima svoj stav, bez dlake na jeziku”, kazao je Pavković, dodavši kako je svaki od tih intervjua“ uvijek svjež i aktualni, zanimljiv i trajan, te su više nego dokument jednog vremena”. Uz to, novinar Pavković je naglasio da je ta knjiga u svega tri mjeseca, bez ikakve propagande, doživjela drugo izdanje knjige, što samo po sebi govori o njezinoj zanimljivosti i vrijednosti.
Potom su okupljeni čuli i riječi prof. dr. Bože Skoke, koji je bio najavljen kao predstavljač, ali je morao otputovati na Komunikološku školu Matice Hrvatske na Korčuli. Njegov pisani osvrt pročitao je dramski umjetnik odnosno poznati filmski i kazališni glumac Vinko Kraljević. U svojemu opsežnom tekstu dr. Skoko, kao predsjednik Hrvatskoga katoličkog zbora MI, među ostalim je podsjetio na don Anđelkov nekadašnji angažman u listu katoličke mladeži i zajednici MI te je istaknuo kako je don Anđelko, iako je zašao u zrele godine, „ostao mladenački zaigran, vrckav i poletan u izričaju i djelovanju. Ali kad su u pitanju činjenice, istina i pogled na realnost – onda je neustrašivi svjedok svoga vremena, koji se ne boji nikakvih autoriteta kad su u pitanju spas ljudskih duša i dobrobit hrvatske države i njezina naroda. To ga čini jedinstvenom pojavom u našoj Crkvi, ali i društvu“, napisao je prof. Skoko te naglasio kako biti drukčiji, biti autentičan, često nije poželjno u našem hrvatskom društvu. Podsjetio je na riječi sociologa Josipa Županova, koji je još ranih devedesetih pisao o tom 'egalitarnom sindromu', što znači da se često „zadovoljavamo prosječnošću, prihvaćamo nametnute istine i mirimo sa zatečenim stanjem. Volimo iznositi svoje mišljenje samo među istomišljenicima, dok se ne usudimo javno podići svoj glas. Ima u tome nasljeđa naše teške prošlosti“. No, Anđelko nije takav, naglasio jer dr. Skoko, jer „on često pliva uzvodno. Pritom je jasan i glasan, komu se svidjelo a kome ne! A to je jedini način ako želimo mijenjati stvari.“ A glede autorovih stavova u knjizi zaključio je: „Iako se ponekad nećemo složiti s don Kaćunkom, uvijek će nas natjerati da zastanemo, zamislimo se, nasmijemo, iznenadimo, pa i s odobravanjem naklonimo. Ljudi koji se i ne slažu s njime – poštuju ga. Ova knjiga čita se poput napetog trilera, a kako godine budu prolazile ona će dobivati na vrijednosti. A mi ćemo govoriti: Lijepo nam je don Anđelko govorio!“
Slobodan Prosperov Novak je napomenuo da se u svakom razgovoru prepoznaje kako don Anđelko dobro poznaje taj medij u kojem sudjeluje, jer se i sam nekoć intenzivno bavio novinarstvom, pa se i po tome vidi da ta profesija iz njega nikada nije izišla. “On je na neki način i intervjuirani, ali istodobno i onaj koji sam sebe intervjuira i time ta knjiga ima još jači dijaloški naboj. Istovremeno, ona je i razgovor i monolog o ključnim temama našeg društva.“ Zato se intervjui u ovoj knjizi, pojasnio je prof. Novak, bitno razlikuju od mnoštva današnjih razgovora te više podsjećaju na ozbiljne srednjovjekovne dijaloge u kojima se teme produbljuju.
“Don Anđelko Kaćunko nije neki intelektualac iz samoizolacije, to je samo privid. Njegov glas ne dolazi s margine, to je samo varka”, kazao je Prosperov Novak te istaknuo da Kaćunko, “budući da beskompromisnom jasnoćom i oštrinom upire prstom u društvene probleme, kao takav lako stječe neprijatelje, a s još većom lakoćom prijatelje“ - kazao je Prosperov Novak te naveo riječi Sv. Terezije Avilske upravo o prijateljstvu. Na koncu je pohvalno naglasio kako je ta don Kaćunkova knjiga vrlo dobro sastavljena, izvrsno uređena, bez ijedne pogrješke, a uz to je zanimljiva i uistinu se čita u dahu. Spomenuo je i nezgodu koju mu se dogodila u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci – dok se pripremao za predstavljanje netko mu je u kratkom trenutku njegove odsutnosti otuđio Kaćunkovu knjigu, što znači da je ljudi žele, naglasio je dr. Novak te zaključio da tu veoma poticajnu knjigu svima preporučuje.
Na koncu programa don Anđelko je zahvalio najprije nazočnima za dolazak na predstavljanje knjige “unatoč turobnim vrjemenima” te pojedinačno svim sudionicima programa – glazbenicima i predstavljačima. Kaćunko je spomenuo i svoj nekadašnji angažman u listu i zajednici mladih MI u Hrvatskom Leskovcu i Zagrebu, koji je usmjerio njegov život. Opisao je kako je knjiga nastala i kako je došlo do naslova knjige te je objasnio da je temelj njegova optimizma u Isusu Kristu i Evanđelju te je upravo takvo raspoloženje i odnos prema životu poželio svima.
U glazbenom dijelu programa nastupile su prof. Eva Kirchmayer-Bilić za klavirom i studentica pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu mezzosopranistica Lucija Klarić, koje su, među ostalim, izvele i Kaćunkovu skladbu Pod obranu se tvoju, prepjev najstarije Gospine molitve koju je on uglazbio.
Nakladnik prvoga izdanja te Kaćunkove jubilarne knjige bio je Treći dan iz Hrvatskog Leskovca, a ovo drugo izdanje objavila je Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke iz Otočca.
M.K.