OTOČAC – Danaske su Sisvete, morda neki reče i – Sisveti, kako ki, al niki ne reče Svi sveti, to je nako, kako da čovik kaže – kaj po gospocku. A mi nismo gospoda, pa to ti je.
A ve godine Sisvete su nekako drugovačije, Bože nan prosti i ne zamiri, konda ji okrenulo. Narod poplašilo s ton vratarnjon koronon, pa ne dolaste, pa dojte kaj drugi dan, pa nemojte se po groblju smićat, pa vrzte te maščurine na lice, pa daj rukavice, pa daj nogavice, buce, i onda narod zbenan kako i kadaj na groblje. Najbolje nigda jerbo korona čega – na groblju.
I borme ta propaganda urodila plodon, bilo naroda kaj je došal još pred dva dana, vrgal rožice i napalil sviće, a danaske ćući kod kuće i čuva se korone. Unda jopet bilo je i ni ki su to sve čera obavili. A danaske, danaske su samo izašli eroji, ki se ničesa ne buidu, i došli na groblje, kaj svake godine.
Sve to je tako, al ni to uno ča je do vi godin bilo, borami ni. Vidiš ti kako ti je narod lako poplašit, kako ga je lako satrit, a unda š njin moreš delat ča oš. Unda su tote na groblju i nekvi pazdarani, ti se psujedu i pritidu ako nemaš maske.
A da mi budemo do kraja nako pošteni, ako ćemo tako, unda moramo reć da su Sisvete Sisvete, to je blagdan za sve ne ki su i ki nisu sveti, a da je za naše pokojne dan jutra. I to se negda zvalo, i još vajk neki zove – Mrtvi god. A tome danaske nako fino velidu – Dušni dan. E taj dan je za naše pokojne, a ne danaske. To su naše babe znale pa su na groblje išle na Mrtvi god, zami maću vošćenu svićicu i komu napali, ma malo se i te rožice nosilo. To je tako negda bilo, sve se okrenulo, a sadaj je korona sve to još malo popravila.
I.B.