OTOČAC – Došlo vrime za peć rakiju, da ča. Jerbo kad una, el kom, prestane šapljat, dobro je man peć jerbo una, el rakija, lapi. Ma more se pušćat da se krovina uvati, svedno lapi, more se pokrit najlonon i svezat, jopet lapi, ma more se una i zabusat, al ni to to. Je da ima naroda kaj ne voli odma peć jerbo tako rakiju špara za zimske il prolitnje dane, ako je sadaj speče – popi se. Ki se ni mogući suspregnut, tote pomoći ni pa ne znan dokljen da je ostaviš nesprečenu.
A unda kase kotal dopelje u dvorišće pa se bačva postavi na kakove panjiće il gredice, pa se zaognji, već naj sam miris te baci u nekvu linbu a da rakiju ni ne lizneš. Unda, unda kase kom kablicon ulje, pa kase kapa vrže, na nju civ, pa sve zamaže gori i doli teston, još mokron krpetinon nako po testu prejde, e to ti je posal. I unda se ognji i čeka i čeka dok ne proteče u rukaču, a preko nje bela kanavača da ne bi ka trunja pala unutra. A kad proteče, to se samo na prst prova, nikako žmuljon, bi krstu grlo izgorilo, bi mu sapu zaustavilo, tekar kašnje se more porvat. A najbolje se prova iz rukače, ne na ispod civi. Na ispod civi se prova već kase vidi da bi se kotal mogal rastavljat, eli kiseli il ne, i unda se pol žmulja baci u oganj, ako blisne još se more vatat, ako ne - miči kablicu kraju i nosi ća, vataj kliparu.
Ajme ča bi se još toga moglo napisat, al ki ima strpljenja po vomu lipomu danu …
I.B.