OTOČAC – Klanje samo ča ni počelo, morda kadi i je, oduvik su Kuterevci rano klali, a ni Brinjaci nisu zaostajali. Doduše ve godine crne muve pršedu, beli još nema, pa se narod kaj užimlje klat, more se meso pokvarit pa čij si unda. Pa se zerkicu čeka. A ni kasno, ma kakov kasno, mi starji se sićujemo kako se naveliko za dvajztdevetoga klalo, bilo dva dana fraj pa udri kolji.
A na našoj otočkoj placi žene donesedu zericu nečesa za prodat, treba ka kuna, čaš, novac nigda dost. I unda se najde i slanine, prave belke, ma kaj sapun da je. Samo se pitamo kadi je ta dosad stala, na gužvi na pantu siguro ni visila, već bi se odavna užegla i bila čankrljiva. Mora da je ta u škrinji spala, nikako neg tako. Jerbo slanina se na teplini zgrancljivi, borami da, probije je žutilo i grkne, ne će je ni pas, a kamoli krst. Po gljedu čovik bi rekal da ni loša, al jopet stara slanina dočekala novu jesen!? Pitamo se ča je dosadaj delala, mislimo slanina.
I.B.