KOMPOLJE - U iznenadnim, ali ne hladnim zimskim uvjetima snježne bjeline kompoljska je Stipanja proslavljena radostno i raspjevano kako i dolikuje župnoj svetkovini. Misno slavlje predvodio je župnik don Anđelko, a ministrirali su Ivan Nikšić i Lana Škorić. Misna čitanja proglasili su Pere Kranjčević i Tomica Kranjčević. Umjesto uobičajene propovijedi župnik je pročitao dio propovijedi pok. biskupa Mile Bogovića s "letnje Stipanje" 11. kolovoza 2013. Don Anđelko je u uvodu napomenuo da to čini kao vid 'komemoracije' ali i zbog poučnih riječi i poruka biskupa Mile. Naveo je također da je biskup Mile u Kompolju u pastoralnim pohodima bio pet puta (2013., 2015., 2017. dva puta i 2019.). Cijelu biskupovu propovijed možete pročitati na portalu župe, a ovdje je skraćeni dio...
Neki se pitaju kojega to Sv. Stjepana slave u Kompolju. Naime, Sv. Stjepan Prvomučenik slavi se 26. prosinca, 2. kolovoza je Sv. Stjepan, papa i mučenik, a 20. kolovoza je Sv. Stjepan Ugarski, kralj. Crkva u Kompolju posvećena je Sv. Stjepanu Prvomučeniku. Zašto se onda slavi u (kolovozu)?
Veliki blagdani imali su više slavlja u godini. Znamo da ima više blagdana BDM, dva su blagdana Sv. Ivana Krstitelja (rođenje i mučeništvo), imamo i dva blagdana Sv. Križa: Našašće i Uzvišenje (u Križpolju je 3.5. Našašće, a u Prozoru je 14.9. Uzvišenje). Slično je i sa Sv. Stjepanom. Njegov blagdan je odmah nakon Božića. No dogodilo se 3.8.415. da je pronađen njegov grob i njegove kosti. S time su bila povezana brojna čudesa pa je i taj dan unesen u kalendar i on je u kalendaru bio sve do 1961., kada je maknut i ostao je samo blagdan nakon Božića.
Kompoljčani su svoju crkvu posvetili Sv. Stjepanu Prvomučeniku, ali su ga zbog blizine njegova blagdana Božiću i zbog zimskih uvjeta slavili na dan Našašća Sv. Stjepana. Budući da je taj dan blizu drugim Stjepanima kod nekih je nastala zabuna kojega se to Sv. Stjepana slavi u Kompolju. U Kompolju se, dakle, slavi Sv. Stjepan Prvomučenik, ali je iz praktičnih razloga proslava župnog blagdana bila na dan Našašća Sv. Stjepana. Dakle, bez obzira kada slavite, uvijek je to proslava Sv. Stjepana Prvomučenika.
Kada je početkom 18. st. nastalo jače naseljavanje nakon turske opasnosti, gradi se crkva. Neprijatelji ovoga naroda željeli su mu uništiti crkvu. Dakako i župnika koji narod upućuje u Kristovu poruku i trudi se da bude vjerni njezin svjedok. Jednoga od njih su ubili. Tako je 26. kolovoza 1943. ubijen ovdje Ladislav Kolarić, jedan od 37 župnika ove župe… Jednako tako neprijatelj želi izbrisati povijest. No ovdje će to teško biti jer je ona zapisana, kao i govor ovoga kraja, zaslugom domaćeg sina Milana Kranjčevića.
Dakle, već na početku obnove crkvenoga života, Kompoljčani su za svoga zaštitnika izabrali provomučenika Sv. Stjepana. Prva kršćanska zajednica ugradila je služenje u svoje ustrojstvo. Idealni nasljedovatelj Kristov je onaj koji se svim svojim bićem predaje u služenju ljudima.
Istina, osnovna zadaća je naviještanje Isusa Krista, ali ono nije uspješno ako ne postoji i praktično služenje ljudima, jer Krist je došao da služi, a ne da bude služen. Služenje čovjeku u vjernosti Bogu - to je kršćanin obećao na dan svoga krštenja. Zato je mučeništvo ustvari najjasnije svjedočanstvo vjernosti tome obećanju - ne dati se odvojiti od Isusa Krista.
Crkva brižno bira uzore koje treba nasljedovati. Kompoljski vjernici uzeli su sebi za uzor Sv. Stjepana. Što se danas stavlja kao uzor? Iskustvo pokazuje kako se tu očituje siromaštvo naše generacije. Primjer su mladi koji za svoje uzore uzimaju razne idole razvratna života.
Znademo, svi su ljudi tragači za srećom, svatko želi biti sretan. Znajući tu ljudsku sklonost, razni ponuđači obećavaju da će ispuniti tu čežnju ljudskih srdaca. Nastala je cijela industrija laži gdje se čovjeku obećava sreća, i on često povjeruje da je ona tamo gdje je nema. Najveća sklonost je da ljudi sreću traže u bogatstvu, vlasti i časti. Danas je mnogo govora koji su puni briga za nas, a ustvari je često riječ o sebičnim interesima pojedinaca i grupa. Takva obećanja oko nas odjekuju s raznih "stabala" u ljudskoj zajednici: s novinskih, televizijskih, političkih, stranačkih, trgovačkih.
Nemojmo povjerovati u ta obećanja! Nije tu, čovječe, tvoja sreća. Bog je u ljudsko srce ulio ne samo težnju za srećom, nego je također pokazao put prema sreći. Isus je prošao svijetom čineći dobro, gajeći ljubav prema svakom stvorenju, ali mu je jako teško bilo potaknuti ljude da podignu svoje oči od vlasti, moći i bogatstva prema nebeskim vrednotama radi kojih je On zaživio među ljudima. Izgledalo je da će vjetrovi ljudske strasti raznijeti tu novu ljepotu. Ipak, uvijek je bilo onih koji su povjerovali u ljubav koja se očitovala u Isusu Kristu. Kršćani su oni koji su povjerovali u Ljubav (v. 1Iv 4,16). I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu, kaže Sv. Ivan.
Prva kršćanska zajednica nije ni računala s podrškom vlasti i moći. Ali je bila prepoznatljiva po međusobnoj ljubavi. "Gledajte kako se ljube!" – govorili su pogani za prve kršćane. Snagu kršćanske poruke vidimo kako se očituje u Sv. Stjepanu. On je povjerovao u "nebeski recept" za sreću koji je propisao Isus Krist svojim životom, a zabilježili su ga oni koji s njime živjeli. Stjepan je prvi pokazao da u potpunosti vjeruje tom putu prema sreći koji je Krist pokazao i ostvario. On je njime išao kada su ga pokušali spriječiti. Htjeli su u njemu izazvati mržnju i prema Kristu i prema ljudima. I onda kada je bio kamenovan on je vjerovao da ljubav spašava, vjerovao je u ljubav i kada je ona neshvaćena, ponižena, odbačena. Ljubio je i one koji su njega mrzili, molio je za svoje neprijatelje. Povjerovao je u tu snagu koju je Isus do kraja svjedočio.
Povjerujmo joj i mi, kako je povjerovao Sv. Stjepan!
A.K.