OTOČAC – Prošla Fajbanova, more se u mačkare. I to fort more, jerbo su negda mačkari krićali svečera na samu Fajbanovu, to je bil prvi dan od mačkarov. A dotljen su popi morali obavit blagoslov kuć jerbo u isto vrime pop i mačkari nisu mogli zajedno po selu sećat. Ma nikako. Jewrbo su popi bili proti mačkarov i proti toga poganskoga običaja. Prodikali su uni, s prodikalnice divanili, svitovali narod, pritili se ognjen paklenin, al daaa, nisi ti mogal narod u tome spačit pa da si božji. Narod je narod, ima un neku svoju silu ka ga tira, pa to ti je. Tako je to negda bilo. A sadaj, ma sadaj moredu svi zajedno u vrpu, i mačkari i popi, sve dopušćano. Ča ti je svit, sve se napak okrenulo, sve se prominilo, samo rič Božja ni, veli nami baba Nanča, pogleda unebo dok se križa livon rukon.
I ve godine se ne moremo čudom prečudit kako nema Mačkarov u Gackoj, a vajk ji je bilo, ni da ni, baren dva maskenbala. Turistička veli da se ne smi, da zabranilo, da korona, da nekakov stožar, da maske … Ma sve je to tako, ako iki ima maske, imadu mačkare, i to kakove maske. Pa ako mačkare imadu maske, zač unda ne bi bilo mačkarov? E.
I.B.