OTOČAC – Korona, vo munjeno vrime, sve se nešto u vomu ludomu svitu pošemerilo, evo i tičice počele u vani pivat, pa ki zna el to deluje i na mačke. Jerbo njev je misec, a konda se ne čujedu kadi mrnjavčedu oko kuć. Jerbo stara uzrečica veli: Veljačica velji, maca (nešto) belji.
Il su se i mačke prominile. Sadaj se ti vratri mačji rastežedu po kući, po kaučima, po foteljami, imadu i svoje leglo u košarami, ma bolje in je ne neg krstu stotinu puti. Sve mašle odedanput postale – papine mačke.
Miše ne moradu vatad, gotova rana in se ponuja, te retka, te gusta, da in teško ne pane na drobić. Ma moli ji se da ča poidu, oš piletinu, oš puretinu, oš ribu, meni samo takov.
I kad in je tako dobro, morda njimi i ni do seksa, a? Jerbo ča će in seks? Šiljbotat oko kuće, smrzovat se, ima macanov, nema macanov, još naletit na kakovoga ofucanoga, šugavoga đikana, pa čija je unda. A una fina mačka, sva le lašći, oko vrata mašljin svezan, more na televiziju. Pa unda ako do toga u veljači i dojde jopet koti se i mlade mačice drljat, ma komu je do toga? Jerbo rekli su da se neki ljudi fort podadu po svoin tin ljubincima. Kakov pas, takov i gazda. Kakova ribica u teglnu, takov i gazda. Kakov papagale, takova i gazdarica. Pa morda se prominilo, kakov gazda il gazdarica, takova i mačka. Ni njimi do seksa, ni ni mački do seksa. More svaki vratar na vomu ludomu svitu bit, more, more. Opće okruženje, e.
I.B.