OTOČAC – Čera je red bilo kuvat mrs. Lončina na peći, bi čovik u nju mogla sest prekriženi nog, puna suve slanine, lebar, pečenice i kiseloga zelja. Dok je to zakuvalo ma trebalo je vrimena. Moralo se kuvat jerbo je to bil zadnji dan prije Čiste srede dokljen je dopušćano mrsit se. Jerbo sadaj pa do Uskrsa mrsa nema, a jok, ki misli da će mu se duša raja dokopat.
I skuvala se ta lončina mrsa, pa kuvanoga krunpira ucelo, pa i, pa i. Za južinu mrs, pa popodne za pojužinu mrs, pa za vičeru mrs. Pa unda vratar krstu ne da mira pa i oko 10 uri uveče tuci po mrsu, mora se sve poist, sve da bi se krst pripravil za Čistu sredu i nemrs u korizmi. Da ima zalihe.
Sve je to čera dobro bilo, čovik se nai da prston more kroz grkljan ranu napipat, ali danaske, daj Bogu dušu, Bog je ne će. Pa pi sodu, pa daj radenske, pa odriguj kaj goveče, sve slabo pomaže. Pa se neki vratar podbočil ispod lebar na desnu stranu, biće da je crna žigerica, ne da punut kako tišći. U svemu tomu se čovik mora i ogrišit, prokljet sebe i mrs, koliko li je samo oblaporan bil, i kako je zaboravil na nu Božju „umerenost u ilu i pilu“. I mesto da smireno i skrušeno i radosno čeka Čistu sredu, tote zamalo i doktur i gorka sol nisu imala posla. Ma Bože slobodi. Kad krst zaboravi koliko mu je godin. Borami je tako.
E sadaj korizma će doć kaj lik, kaj kakova terapija, borami oće. A unda se narod kaštiga pa se odriče voga ili noga da bi dušu kaj spasil. Rećemo, neki se odreče čekulade. Je i žrtva jerbo se brez čekulade ne more živit nikako. Unda se neki odriče kolači. I ta žrtva je Bogu „mila i premila“, skidat kile pa da žrtva!? Neki se jopet odriče pića, ma ni ni za spominjat. A neki se borme odreče i pameti. E ta mu ni munjena.
I.B.