OTOČAC – Borme nekakovo nemilo proliće, studeno da za nokte zalazi. A Bog te stvoril, eto minulo i prvi deset dani ožujka. Ča bi rekla naša baba Finka, vajk nekva suvoburica, uitro jaki mrazi, zalazi za nokte, ma za puknut od studeni. Gredu drva samo tako, a namo se računalo zima blaga pa će ostat drv, oće šišku!
I sadaj se narod pita zač je vo proliće vakovo? Pa siću prolitnji ili, kako je negda stari narod divanil – grgurevski kvatar. Une su nan nekako ve godine promakle, bile su u zadnjoj nedilji veljače, od 24. do 27. To siću toga ča je ve godine Vazam rano, pa poturkalo i kvatre naprvo. Inače budedu u ožujku, zato se i zovedu grgurevske kvatre, a sveti Grgo je oduvik bil 12. ožujka, ali ga odavno izbacilo iz kalendara, gužva od svecov. A u kvatrami se vrime minja, konbulja se, sadaj vako, sadaj nako. Ne veli se badave za nekoga ki je ružan bože slobodi da je ružan – kaj kvatre.
I sase vi pitate ča kvatre imadu s vin studenin vrimenon? Imadu, imadu, kako nemadu. Jerbo gljeda se uitro dan kad kvatre smiridu (nedilju uitro) kakovo je vrime osvanulo. Ako je burno i studeno, takovo će vrime bit do drugi kvatar, do dovski kvatar, a te ve godine počimljedu 29. svibnja.
E sadaj neki u kvatre veruje, drugi ne veruje, al kako je krenulo, sva je prilika da će proliće bit ostudeno. I dajdu kvatre pogodit. Ki prežive, pripovidat će. Nu.
I.B.