OTOČAC – Ljudi bi rekli da je „stislo sa svih strana“, neizvjesnost je velika, sve je relativizirano, sve je nedefinirano, ne vidi se ni u čemu neki izlaz, uglavnom sve to udara ljudima „na živce“, rekli bismo na psihu, a sve više ima onih koji govore i o nekom PTSP-u izazvanog koronom. Može biti, već smo zašli u drugu godinu neke izolacije, prisilne izolacije, samoizolacije, bježanja od ljudi, nekakve „distance“, koja se pretvorila u doslovno distanciranje ne i razmak; slušaju se ovakve i onakve vijesti, komu vjerovati, jedan stručnjak kaže ovako, drugi onako, a sve su vrli stručnjaci, što preostaje običnom čovjeku da misli, osim malo zdravog razuma i čiste logike, ali za to treba truda i napora, najlakše se baciti u rijeku koju nam serviraju mediji i stručnjaci i zaplutati ni sami ne znamo kamo. Gdje je izlaz? Gdje je kraj?
Na ova pitanja nije lako dati jednoznačni odgovor. Očito ljudi sami po sebi nisu odgovor, čini se da ga treba potražiti negdje drugdje. Jer stara je latinska maksima – Medicus curat, natura sanat. I nije bez veze smišljena, opet i opet se pokazuje i dokazuje ljekovitost same prirode. Tim više što se moderni čovjek od nje poprilično udaljio. E sada, ne treba u tome pretjerivati, ne treba uzeti Rousseauov „povratak prirodi“ u onomu teškom filozofskom značenju, već mnogo relaksiranije – boravak u prirodi, koji može i jest ljekovit ne samo za tijelo već i za samu dušu. A gdje će to biti bolje i ljepše ako ne u zemljici Gackoj.
M.K.