OTOČAC – Babe su dosadaj lipo pred kućon imale – vrtlac. I u vrtlacu posajene rožice. Na taj vrtlac se kaj nekako zaboravilo, sadaj je to postal – cvetnjak. Aj, fala ti Bože, baren je cvetnjak a ni cvjetnjak.
A u tomu vrtlacu je raslo svakakovi rožic, ni niski rani, pa fort do ni jesenski visočki. Najlipše je bilo za vidit georgine, kad une buknedu, pa se raskrošnjadu, pa se rascvetadu u svim farbami ke moreš zamislit, imalo se ča i vidit. Ima ji i šatirani. Te georgine su jopet kaj zaboravljene, sadaj je moderno tomu vikat – dalije. Dobro dalije, nek budedu dalije. A ni ni georginami pljuvat u brke, i to je isti tako edan službeni naziv.
Kako unda? Odakljen joj sva ta imena? Rod Dalija dobil je koncon 19. vika ime po šveckomu botaničaru Andersu Dahlu. Ali se to Švabi Carlu Ludwigu Willdenowu ni dopalo pa je on prekrstil dalije u rod Georgina. Eto tako je to nastalo. Zato dva imena.
A odakljen su georgine došle? Nejte verovat al i Meksika. Kako su Meksiko zauzeli Španjolci, uni su odakrli u 16. viku da stari Asteki pečedu i idu krunpiriće od ti georgin. I da od sušeni gradidu sebi brašno. A u Evropu je georgina došla tekar pod konac 18. vika. I gojila se za ist, ljudi su je ili. Ako stari Asteki nisu pomrli od georgin, nisu ni vi ode. Ali se unda nekako sve manje ila, a sve više goila kaj rožica, tako do dana današnjega. Kod krunpira je bilo napako, kasu ga u Evropu donesli, gojili su ga da cveta (neš ti cveta na krunpiru), a unda su ga kašnje ili. I da bi ga, el krunpir, neuk narod privatil, imal je tote i vratar posla, morali su ga silon sadit i silon ist dok se nisu navikli i na krunpir navukli.
Eto.
I.B.