OTOČAC – Napadi na Otočac i dalje traju, ne prolazi bolje ni okolica, napadi su konstantni – iz pera otočkog novinara.
HTV
Otočac, 19.09.1991.
(M. Jurković)
Žestina napada, kojom je Otočac napadnut danas od 14 sati i 30 minuta, a napadi još traju, nadmašili su sve dosadašnje napade i po broju ispaljenih projektila i po njihovoj razornoj moći. Okupatorskoj armiji u bezobzirnom napadu pomogli su i srboteroristi iz pravca Brloga. Zbog ovakve žestine i razornosti Krizni štab općine Otočac i policijska uprava zatražili su pomoć od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike i Sabora Republike Hrvatske.
Tenkovske jedinice koje su bile ukopane nadomak grada Otočca, kao i one koje su došle u pomoć iz pravca Plitvica, svojom ubitačnom paljbom i paljba iz ostalih artiljerijskih oruđa pojedine dijelove Otočca gotovo su u cijelosti uništili, a među ostalim objektima srušen je toranj župne crkve Svetog Trojstva u Otočcu, a na krovu crkve iznad lađe napravljena je rupa skoro deset metara kvadratnih. U borbama Davida i Golijata ranjeno je više pripadnika obrambenih snaga Hrvatske, a jedan je branitelj poginuo. Da li i koliko ranjenih ima među civilima još se ne zna. Noć koja je pred otočanima očekuje se zebnjom od daljnjih mogućih razaranja. Otočac je bez struje, a stanovništvo se sklonilo u podrume i javna skloništa.
Otočac, 19.09.1991.
(M. Jurković)
Preko tri tisuće projektila najrazornije moći od nekada mirnog grada i ratnog središta Hrvatske danas je napravljano zgarište i ruševine. Mir je potpisan, a rat traje. Puca se iz smjera Poduma i još jedinog preostalog – nezauzetog – vojnog objekta Runjavice. Vatra nije žestoka kao protekla četiri dana, ali se sada oglašavaju iz trombo i lakog pješadijskog naoružanja. Agresorska armija, unatoč potpisivanja primirja, i dalje napada položaje hrvatskih oružanih snaga. Čini se da velik dio jedinica agresorske armije djeluje samostalno ne poštujući svoje komande. Očito da su se opredijelili za veliko-srpsko rukovodstvo. Otočac u ovim jutarnjim satima u magli s prvim tracima sunca izgleda avetinjski, gotovo da nema zgrade koja ne nosi biljeg agresorske armije ili srboterorista, a na čast im može služiti izgorjeli toranj crkva Svetog Trojstva i srušena sala Doma ZAVNOH-a tog simbola Narodno oslobodilačke borbe i partizanskih odreda Jugoslavije.
Otočac, 19.09.1991.
(M. Jurković)
Agresorska armija izgubila je svoja uporišta i vojarne u Otočcu i Špilniku, predalo se 90 vojnika i 11 oficira i podoficira koji su s nekoliko građanskih lica na službi u armiji branili svoje društvene pozicije, a ne neku Jugoslaviju. Mladići – njih 80-ak – koji se nisu ogriješili o zakone države Hrvatske pušteni su svojim kućama, dok su oficiri i podoficiri zadržani na informativnim razgovorima. Iako je predaja bila utanačena izvršen je pokušaj ubojstva zapovjednika Garnizona Vladimir Četković – Vlado u Otočcu, no zapovjednik je samo ranjen i prebačen na daljnje liječenje. Ostao je još ozloglašeni poligon Runjavica na kome se nalaze, pretpostavka je, rezervisti iz Srbije koji su ovamo dopremljeni helikopterima. Baš taj poligon je i izvor neprekidnih otvaranja vatre na pripadnike hrvatskih snaga, a u tim napadima svesrdno ih pomažu srpsko-terorističke snage iz Poduma, po prvi put iz Starog Sela, zatim iz Glavaca i Zalužnice. Hrvatske snage ne uzvraćaju vatru, ali su spremne na obranu i pozicije drže čvrsto. Saznajemo da su danas srboteroristi izvršili i jak minobacački napad na selo Kompolje iz pravca Brloga.
Otočac, 19.09.1991.
(M. Jurković)
O miru smo se dogovorili i dokument potpisali, ali mir i slobodu još uvijek oružjem moramo braniti. To je stvarnost s kojom pripadnici Zbora narodne garde i policijske snage brane svoje položaje i drže ih u cijelosti pod kontrolom na širokom frontu općine Otočac. Agresorske vojne snage koje su izmakle kontroli i djeluju samostalno ili su pod kontrolom agresorske armije sa sjedištem na Plitvicama danas kasno poslijepodne opet su zasule minobacačkim granatama Otočac, a ni Kompolje nije bolje prošlo. Jaka mitraljeska vatra i pucnjava iz lakšeg pješadijskog naoružanja čuje se i na području Glavaca, Starog Sela, Poduma i Zalužnice kao i s područja Brloga, Brloške Dubrave i Bjeljevina.
Mir je na papiru, ali su razaranja stvarnost, stvarnost koja građane Otočca i niza mjesnih zajednica drži već pet dana bez električne energije, a nakon četiri dana danas je konačno došla voda. Kada će grad Otočac izliječiti zadobivene rane, teško je reći, ali da je Otočac ruševina, sigurno je.