Iskustvenim učenjem u potrazi za glagoljicom

OTOČAC - Učenici smo šestog a razreda i na satu Hrvatskoga jezika sa svojom učiteljicom Dragocjenkom Bilović krenuli smo organiziranu potragu za glagoljicom u Otočcu.

Prvo odredište je bilo Gačanski park hrvatske memorije, drugo crkva Presvetoga Trojstva , a treće Muzej Gacke. No prije susreta  s glagoljicom, neizbježan je bio susret s bližom poviješću pred Spomenikom hrvatskim braniteljima. Glasnom molitvom i s dubokim pijetetom odali smo počast svim žrtvama Domovinskoga rata, a posebice smo se pomolili za poginulog pripadnika 133. brigade ZNG , djeda jednog učenika iz našeg razreda.

Djede, hvala Ti, znamo što nam je činiti, sretan ti Dan brigade!

Ozareni domoljubljem, skoro smo i zaboravili na glagoljicu, no na samo nekoliko koraka od Spomenika, ušetasmo u Gačanski park hrvatske memorije gdje nam je dobrodošlicu poželio jedan gospodin. Riječ je književniku i povjesničaru Milanu Kranjčeviću koji nas je upoznao s davnim glagoljskim knjigama koje su vezane uz naš zavičaj. Saznali smo nešto što ne piše u našim udžbenicima, opipali smo slova i naučili o povezanosti glagoljske azbuke s povijesnim osobama na kamenim skulpturama.

Od gospodina Kranjčevića, dobili smo barem tri nove spoznaje o glagoljici koje nismo znali.

Zatim nas je učiteljica poslala da zavirimo u crkvu i otkrijemo ima li tamo tragova glagoljice. Ponosno smo dotrčali s informacijom da na ambonu na glagoljici piše: U početku bijaše riječ.

Usput smo se međusobno hvalili tko je najviše slova prepoznao. Hvaliti se nije lijepo, ali kada se hvališ znanjem, onda je to pun pogodak.

Zadovoljno smo krenuli na naše treće odredište, u Gacko pučko otvoreno učilište. Otvorivši velika drvena vrata u predvorju nas je dočekala kustosica Muzeja Gacke i suočila, oči u oči s Bašćanskom pločom. Ona mala sličica iz udžbenika pretvorila se u ogromnu ploču s uklesanom glagoljicom. Nismo mogli vjerovati da je toliko velika i toliko stara. Saznali smo kako i kada je ploča stigla u Otočac, saznali smo što je odljev i vidjeli svaku pukotinu tog dragocjenog kamena naše povijesti.

Naših 45 minuta je brzo isteklo i bi nam žao što nemamo blok-sat. Ostalo je još puno toga što smo željeli vidjeti. No, povijest neće pobjeći do našeg sljedećeg izvanučioničkog sata.

Neće nam biti problem napisati domaću zadaću. Stekli smo iskustvo koje ćemo sa zadovoljstvom zabilježiti.

VI. a