OTOČAC – Vrijeme je velike obljetnice, napunilo se 30 godina od vremena utemeljenja (osnivanja) 133. brigade ZNG-a, možda nama poznatije pod nazivom „133. otočka brigada ZNG-a“. Bilo je to vrijeme, kako možemo na ovom portalu pratiti, žestokih napada na Otočac i na sva naselja s hrvatskim življem u okolici, ali napadalo se i Brinje i njegova okolica. Bilo je to vrijeme osvajanja, zauzimanja, kako god hoćemo, kasarni zloglasne JNA i odmetnutih Srba, bilo je to vrijeme kada su se snage ZNG-a zauzimanjem kasarni domogle značajnih količina gotovo svih vrsta naoružanja, što je znatno promijenilo sliku i poziciju na samome ratištu.
Zašto 133. brigada nosi ovako „visok“ broj? Brojanje je krenulo od 100, a ona tek 133. Ima tome više razloga, svakako treba kazati da je uloženo puno truda i napora da se Otočcu dopusti osnivanje „svoje brigade“, a to je konačno i uspjelo. O ovome bi se moglo puno toga kazati, ali ima pozvanijih da o tome govore.
Red je kazati, a da se nitko drugi ne uvrijedi, da su domaći ljudi branili i spriječili upad dušmana u Otočac i druga naselja s hrvatskim življem. U početku sa slabim naoružanjem, često lovačkim, što bi se reklo „u trapericama i tenisicama“. Vremenom se slika mijenjala, ali u ljeto 1991. i dobrom dijelu jeseni su domaće snage držale front, odnosno bile na crtama sukoba. Kasnije su došle i druge hrvatske postrojbe, hvala im, a često puta možemo čuti neke hvale tipa „da nije bilo nas“, ili „mi smo ih obranili“ ili slično. Nije vrijeme za upiranja prstom, ali mora se reći da ta pomoć ne bi imala kome pomagati da su crte obrane bile probijene, da je dušmanin zauzeo Otočac, i tako dalje. Sve do tada je „domaći čovjek“ branio i obranio, a ti ratnici su bili pripadnici 133. brigade. I ne samo do tada, već i kasnije u ratnomu paklu kasne jeseni 1991. godine, a o ratnom putu ove brigade vrijedilo bi štošta kazati, i objaviti.
Vrijeme leti, godine prolaze, sjećanja blijede, branitelji umiru. Kolektivna memorija se, sviđalo se to nema ili ne sviđalo, postepeno gubi, ostaju glavne crte, a ono pravo obilje brojnih podataka i spoznaja trajno će prekriti prašina zaborava. Zato je vrijedan poštovanja svaki sačuvani dokument, dokaz, zapis ili bilješka. Govore oni o ljudima tog vremena. Pa evo i ovaj dokument govori tko su bili ti ljudi kojima je povjerena 133. brigada ZNG-a.
M.K.