Kuzma Kovačić - autor triptiha Crkve hrvatskih mučenika

UDBINA – U subotu večer se u prostorima Crkve hrvatskih mučenika dogodio vrhunski kulturni događaj, kako je to istakao udbinski župnik Tomislav Rogić – predstavljena je monografija jednoga od najpoznatijih živućih hrvatskih kipara Kuzme Kovačića, ali i njegova ideja za izradu retabla u istoj crkvi. Naime, Gospićko-senjska biskupija povjerila je upravo Kovačiću izradu tri kamena reljefa, koja će biti postavljena u tri slobodne niše iza oltarnoga stola i tako dovršiti svetište ove crkve.

Milan Bešlić, autor monografije koja je obuhvatila četrdeset godina kiparskoga rada Kuzme Kovačića, govorio je o autorovu umjetničkom nadahnuću i usmjerenju. Bešlić je istakao autorov rodni Hvar kao polazište u njegovoj umjetnosti i duhovnosti, kojega karakterizira mediteransko okruženje i koje se kroz sva njegova djela provlači kao moćna vertikala. Bez njegova kršćanskog određenja, Kovačićeva umjetnost ne bi bila ista, kršćanstvo mu je polazište umjetničkoga izričaja, čak i onda kada se autor nužno ne bavi religijskim temama. Autor je, doduše, veoma brzo ušao u religijske teme, svega desetak godina od početka svoga umjetničkog rada. Pritom je baštinio umjetnička viđenja Branka Ružića i Ivana Kozarića – istakao je Bešlić, kao najbolji poznavatelj Kovačićeva ukupna umjetnička opusa.

Radoslav Bužančić pokušao je smjestiti Kuzmu Kovačića u suvremeno vrijeme kiparske umjetnosti, pitajući se je li prošlo vrijeme velikih umjetnika? Je li se već dogodilo vrijeme velikih ostvarenja, je li ono dovršeno? Odgovor je niječan pošto je Kovačić uspio u svojemu kiparstvu spojiti figuralno s ekspresijom i suvremenošću i po tome se pokazao i dokazao da pripada velikim umjetnicima i da vrijeme velikih djela nije prošlost. Svestrani Kuzma Kovačić autor je i značajnih spomeničkih djela: Oltar hrvatske domovine, spomenik Papi Ivanu Pavlu II. u Selcima na Braču, spomenik prvom hrvatskom Predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu u Škabrnji i Slavonskom Brodu, vratnica hvarske katedrale, retabla u crkvi Sveta Mati Slobode, zatim kovanog novca Republike Hrvatske, te još i drugih spomenika, medalja i spomenica. Djela mu se nalaze u najuglednijim nacionalnima muzejima, galerijama i privatnim zbirkama. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama, a za svoj rad primio je ugledne nagrade, odličja i priznanja – dao je Bužančić ukratko presjek autorova stvaranja.

Biskup Bogović je prisutno slušateljstvo ugodno iznenadio svojim trudom da pronikne u dubinu Kovačićeva stvaralaštva. Premda se na početku ogradio, navodeći da nema pretenzije biti mu likovnim kritičarom, ipak je istakao nekoliko važnih stvari. Zamijetio je tako Bogović da u Kovačićevim djelima, kada im tematika i nije religijska, osjeća nazočnost Božje ruke. Osobito je to vidljivo u materijalu jer autor sluša govor materije (tvoriva), koju uvažava i ne destruira poput niza suvremenih umjetnika. Autor ne ruši, već radi i dograđuje, dajući materiji svoj umjetnički ton i duh. A to bez Božje ruke nije moguće, smatra Bogović, pa nalazi da kroz sva njegova djela progovara o Bogu i božanskomu. Pritom je Bogović naglasio da je Kuzma Kovačić već na samom početku svoga umjetničkog stvaralaštva odlučio se još tamo daleke 1976. godine za temu „Sedam smartni grihov“, što je znakovito za početak jednoga dugog opusa. Naglasio je metaforički da je Kovačić kap u Božjemu slapu stvaranja, što je u svakom djelu vidljivo. Bogović je pronašao i motiv rađanja, rasta i koraka, vječne dinamike, a samo je u Bleiburgu oltarni ansambl smirenih linija u duhu molitve „Pokoj vječni daruj im Gospodine“. Taj stvaralački prasak kod niza autorovih skulptura samo na prvi pogled izgleda kao nedovršena priča, kao da se autor libi dati zadnje pečate, odnosno navještava daljnje stvaranje u toj Božjoj rijeci kreacije – završio je Bogović svoje viđenje Kovačićeva dosadašnja opusa.

U nastavku se Bogović osvrnuo i na uređenje Crkve hrvatskih mučenika, odnosno na razradu autorove ideje oko izrade kamenog triptiha.

Zahvalivši na predstavljanju monografije, ali i povjerena mu zadatka da umjetnički obradi retabl oltara Crkve hrvatskih mučenika, Kovačić je ukratko objasnio ideju i njenu simboličku razinu. U središnjoj niši svetišta, visokoj impresivnih sedam metara, dominantno mjesto će zauzeti uskrsli Krist u slavi Gospodnjoj. Ispod će se biti prikaz, što neodoljivo podsjeća na olujne oblake, prava povorka hrvatskih mučenika, među kojima će se likovi poput Stepinca, Tavelića i niza drugih biti prepoznatljivi. U podnožju će biti prikaz Krbavske bitke.

U lijevoj niši, a ove pokrajnje niše su visine od nekih 4,5 metara, će biti prikazana bleiburška tragedija hrvatskoga naroda, prikazana u četveroredu, dok će u desnoj biti prikazano stradanje u Domovinskom ratu, sa simbolima iz Vukovara – vodotornjem i kućom u plamenu, a ispod toga će biti prikazana rijeka prognanika. Obje kolone, i iz lijeve i iz desne niše kreću se prema Kristu.

Ako je dopušteno komentirati izrađeni model triptiha, valja naglasiti da je umjetnički izazov nadasve velik, velik je s obzirom na ogromnu površinu koju treba reljefima pokriti. Iz izloženoga dade se naslutiti da je autor prilično vješto spojio triptih u jednu cjelinu, pa gledatelj ima osjećaj da su niše samo prozori u jedinstvenu vanjsku sliku svijeta. Autor je to vješto postigao siluetom Velebita, zatim usmjerenim kolonama iz četveroreda i prognanika, ali i prikazima hrvatskih mučenika (već spomenuti olujni oblaci) iznad.

Kako je i sam Kovačić naglasio, ideja nije konačna, u procesu umjetnička osmišljavanja i stvaranja će biti svakako dorađivanja i možda ponešto izmijenjena, ali u biti će se držati predstavljena koncepta.

Na pitanje koliko će trajati radovi na izradi triptiha, autor je odgovorio da ispod godine dana rada ne može biti govora, a moguće je da se to produži i do dvije godine. Pritom je istakao da reljefi ne će biti izrađivani od jednoga komada kamena, već da će se kamene ploče spajati u nišama i na taj način da će se postići cjelovitost prikaza.

M. Kranjčević