OTOČAC – Je li Otočac grad knjige? Kako se uzme, za one kojima je knjiga – knjiga, jamačno jest, a onima kojima je to hrpa ukoričena papira vjerojatno i nije. No tako je oduvijek bilo i bit će, čini se da tu značajnijega „civilizacijskog“ pomaka nema. Ili jesi za knjigu, ili nisi, grubo ali istinito.
No kako bilo da bilo Otočac je svakako u razmjerima ove županije vodeći što se knjige tiče, barem po jednom pokazatelju, a to je tiskanje, odnosno objava knjiga. I to ne bilo kojih, već onih koji se odnose na domicilno područje, u kojima se objavljuju rezultati istraživanja, literarnih iskaza, svega onoga što nastaje na matičnom području i mahom od domicilnih autora. Kada je predstavljanje knjiga u pitanju, ni tu Otočac ne zaostaje, čini se da je najviše predstavljenih knjiga baš u gradu, posebno raduje predstavljanje onih, recimo to tako – domaćih izdanja, premda ne treba omalovažiti predstavljanje gostujućih autora, što je ipak samo pitanje dobre volje i htijenja. Možda i kojeg novčića.
U srijedu večer je tako u velikoj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta predstavljena dugo očekivana knjiga grupe autora pod nazivom Kompolje – Naselje i župa. Predstavljanje su zajedničkim snagama organizirali Župa Kompolje, Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke (kao suizdavači) i Gacko pučko otvoreno učilište. Čekalo se poprilično vremena da ovo štivo bude tiskano i ove jeseni su te muke okončane.
Knjigu su otočkoj čitalačkoj publici predstavili Franje Puškarić, Milan Kranjčević i urednik knjige don Anđelko Kaćunko, dok je cijelim predstavljanjem suvereno vodila Nada Avsec.
Franje Puškarić je, kao prvi promotor, iskazao zadovoljstvo objavljenom knjigom, navodeći da je to jedna od niza knjiga koja se odnose na neku župu, svakako u Otočkom dekanatu jedna od rijetkih. Potom je elaborirao sadržaj po poglavljima, istakavši da je smrt spriječila biskupa Milu Bogovića da ne dovrši svoj prilog u knjizi, što je onda preneseno na njega, Puškarića, i da bi se pokojni biskup jamačno radovao ovom predstavljanju.
Milan Kranjčević je naglasio da je ovu knjigu teško svrstati u neke podjele koje se inače čine (monografija, spomenica, zbornik i sl.), istakavši da je po svom sadržaju svakako knjiga sui generis, što je možda i dobro jer odstupa od uobičajenih „kalupa“ za pojedine vrste. Potom je iznio „muke po nastajanju“ same knjige.
Urednik don Anđelko Kaćunko je naglasio da mu se nije bilo lako boriti s heterogeno pisanim tekstovima više autora, to nekako ujednačiti, obraditi, korigirati i sve što potpada pod korekciju i uređivanje jedne knjige, no da je svakako posao okončan, možda ne u prvotno postavljenim rokovima koji je trebao pratiti neku okruglu godišnjicu utemeljenja župe Kompolje, ali eto, kako vrijeme leti, da će se to poklopiti s drugom nekom okruglom obljetnicom. Hvala vremenu! Pritom je zahvalio Glasu koncila na pomoći u grafičkom opremanju knjige.
M.K.