OTOČAC – Sinoć je u Pastoralnom centru župe Otočac čitateljskoj publici predstavljen novi broj Vrila, kako ga nazvaše gackom Danicom. 18 je to broj po redu kada se računa izdanje u obliku knjige, a ako se tome dodaju početci pod istim nazivom i pribroje ta dva broja u formi mjesečnika, onda ih je ukupno 20. Svakako je to lijepa brojka koja svjedoči ponajprije o – ustrajnosti u radu.
Kako je to naglasila prof. Manja Kostelac-Gomerčić, koja je suvereno moderirala predstavljanjem, pošto ovaj broj Vrila nije bio tiskan prije Božića, ljudi su se pitali: što je s Vrilom? To svjedoči, kazala je Kostelac-Gomerčić da se vjerni narod, i ne samo on, naviknuo na ovu publikaciju i da mu ona treba. I ne samo to, u pisanju tekstova za ovu publikaciju sudjeluje iz godine u godinu sve više ljudi, što svjedoči o živom zanimanju da Otočac, kao središte dekanata ima ovakvo izdanje. Iako zbog određenih razloga Vrilo nije otisnuto prije Božića, lijep je trenutak da je ugledalo svjetlost dan prije Fabijanove, blagdana suzaštitika otočke župe, kazala je Kostelac-Gomerčić.
Prvi predstavljač bio je msgr. Tomislav Šporčić, onaj koji je nastavio koristiti već postojeći naziv Vrilo, što je dovoljno simbolično za ovakvu tiskovinu, ali joj je dao drugu formu, formu u obliku knjige, slično izdanjima u Slunju pod nazivom Mostovi i u Ogulinu pod nazivom Zov. Msgr. Šporčić je naslijedio Mostove i dalje ih razvijao, a ogulinski Zov je učinjen po formi Mostova, kazao je Šporčić. Pritom je naglasio da je te tzv. male tiskovine svesrdno podržavao dr. Mile Bogović, još kao župnik i prof. na Bogoslovnom fakultetu, a kasnije i kao biskup.
Drugi predstavljač bio je Milan Kranjčević, gacki književnik i urednik brojnih knjiga koje je tiskala Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke. Kranjčević je istakao da je bavljenje knjige „krvav posao“, nimalo lak, koji traži strahovito puno vremena i energije, a kada se knjiga pojavi pred publikom, često puta se ocjenjuje i procjenjuje po modelu „sviđa mi se – ne sviđa mi se“, kao da je to komad kakva odjevna predmeta. Ali ne treba zamjerati previše, kako je u propovjedi rekao fra Juro – nije svima od Boda dan dar za knjigu. Kranjčević je podcrtao da je Vrilo literatura bez koje se ne će moći pisati suvremena povijest Otočca, da je kod msgr. Šporčića već u samim početcima rada na ovom izdanju postojala širina i dopusnica da se piše i o temama koje nisu isključivo vezane za crkveni život, odnosno da Vrilo ima određene elemente zbornika, što mu svakako daje na kvaliteti ali i širem zanimanju čitateljske publike.
Samo predstavljanje je gitarom i prigodnim pjesmama providio vjeroučitelj Dario Koščak.
Bilo je to jedno lijepo i sadržajno druženje ljubitelja knjige.
M.K.