OTOČAC – Lijepa li ti je mladost! A mladost k'o mladost, ta kakva će biti nego lijepa. A onda ta mladost, ona sa sobom šlepa i ljubav. A ljubav je ljubav, netko veli da je to čista elementarna kemija koja se u dva bića razvija i komplementira. Da su osjećaji samo čisti produkti te kemije, doslovno kemijskih procesa koji u organizmima nastaju, koji bujaju i preplavljuju ih. A toj ljubavi, koju neki poistovjećuju s libidom, ne možeš stati na put, sila je to kojoj je teško biti gospodar osobito u mladosti. Dok traje, a kad jenja, onda više ionako ništa nije važno.
E sada, kada je u pitanju klasična postava, mladi momak i mlada djevojka, da ne ulazimo u te neke nove oblike ljubavi, onda nastaje jedna zanimljiva pojava. U pravilu svaka djevojka želi da ima momka, recimo to tako – frajera. Da je naočit, da je jak, da ne ustukne pred nekim problemčićem, da je zaštitnički raspoložen, da se i potuče ako treba, jer kakav je to momak ako se zbog djevojke ne potuče s nekim? Dokaz je to njegove velike ljubavi, a njoj to godi, o kako li joj godi. I da se napije, ma kakav je to momak koji se ne napije? U neke druge ovisnosti ne ćemo zalaziti, pitanje je koliko se tu dokazuje „muškost“. I na kraju mora biti „muško“ pa što god to značilo. Valjda od „onoga“ … znate, pa do moderna odijevanja, frizure koja se nosi, bijesna automobila pod kojim škripaju gume, ma do svega, treba to biti pojava za kojom će sliniti ostale djevojke, ali on je „moj i samo moj“. Ne treba djevojci – šonjo, to nikako, ni mamin sin joj ne treba, ma ni štrebera ne podnosi., frajerčina se traži. Ako je momak na rubu uobičajena ponašanja, ako je vragolan, s manjim ili većih grjehovima, takav je poželjan! Ima u toj neizvjesnosti i nepredvidivosti njegova ponašanja i te kakve privlačnosti. Gotovo opijajuće, zasljepljujuće. Ma pretrpjet će ona i njegove grubosti, veće ili manje, ne će se jadati, jer kakav je to muškarac ako pomalo nije i takav. Testosteron je na snazi. Eto tako nekako izgleda taj odnos do onoga trenutka dok se ne stavi zlatni kolutić na prst i ne kaže „da“.
A kada se kaže „da“, svijet se okreće naopako, dolazi u hipu do tektonskih promjena, odmah se mijenja paradigma dosadašnjeg odnosa i ponašanja. Više udanoj ženi nije u interesu da on bude – frajer. Ma koji frajer, daj molim te! Što će njoj frajer u braku? Ne treba njoj više „kurviš“, „pijandura“, „siledžija“, ništa od toga više ne treba. Više nije poželjno da ga žene škicaju na ulici, ili na poslu, bilo gdje, on je sada - njena svojina zarobljena tim zlatnim kolutićem i tom kratkom riječcom „da“, svojina baš poput ruža za usne, sjenila ili haljine. Ma ne treba se tako izazovno ni odijevati jer to privlači pozornost, a treba se truditi biti gotovo pa nevidljiv, proziran, u najmanju ruku siv. Ne treba ni izlaziti bez nje, nikamo, jer „oženjenima muškarcima“ nije do izlazaka, do muških društava, pogotovo ženskih, to nikako. Došlo je vrijeme biti u kući i ženama je poželjno da im muževi metamorfoziraju od frajera do papučara. To se traži! I da oni postanu kućne životinje, posao – kuća, i to je to. Ako se to dogodi, a to je „njena sposobnost“, a često se događa, onda je svaka svekrva ponosna i preponosna na svoga zeta: „ma znaš kako joj je dobar“, reći će, „ma znaš kako je sluša“, dodat će, „ma znaš kako joj pomaže sve po kući“, pohvalit će se. A njegovoj majci samo što munje i gromovi ne sijevaju iz očiju: „što mi učini od onakva krasna sina“, „smotala ga je poput gužve“, „ne smije od nje ni mokrom glavom“, i sve tako redom. I te dvije majke bolje da se nikada ne sretnu jer prilike u Ukrajini su benigne naspram toga. Ali muževa majka, preplavljena ogorčenjem i bijesom u što joj se sin pretvorio, preponosna je na isto takva zeta. I s njenom majkom je ista stvar kada je u pitanju snaha. I sada ti budi majka raspeta između dvije krajnjosti (ne)poželjna ponašanja.
A ako muškarac u cijelosti metamorfozira u šonju i papučara, opasna je to pojava. Jedno vrijeme će to biti tako, ženi poželjno, no brzo će se toga zasititi jer monotonija ubija sve međusobne odnose, ipak bi ona nekih novih izazova, ipak bi ona izlazila, ipak bi ona „živjela život“. Opet se budi želja za novim – frajerom, i time se ciklus ponavlja. I nikada vječnog zadovoljstva, a valjda je to i smisao međusobnih odnosa, „ljubavi“, čega li već.
Eto, tako to biva s muškarcima bivšim frajerima, a sadašnjim papučarima. Vjerojatno ih ovaj mačak najbolje razumije. Veljača je, a on zarobljen u kući.
M.K.