OTOČAC – Što god da se napravi, popravi, izgradi, u pravilu je lijepo i dobro. Hajde, ima i onoga za što bismo mogli kazati da bolje da nikada nije učinjeno, događa se pokatkada i to.
A kada je intervencija u prirodi, onda je ona uvijek pod povećalom naše prosudbe, mahom su to antagonistički stavovi: dobro je - nije dobro, rjeđe su ti stavovi iznijansirani i podrobnije obrazloženi. No, Bože moj, koliko ljudi, toliko ćudi.
Kada se pogleda ova fotografija, snimljena iz ptičje perspektive, daje lijepu panoramu Otočca, ima ponešto zelenila (da je bujnije, zagušilo bi fotografiju), crvene se krovovi kuća, ali ono što plijeni je modra vijugava okomica koja ju dijeli gotovo pa popola, odnosno nekadašnji tok rijeke Gacke, a danas bi slobodno mogli reći – mrtvaja.
Kakva ova voda bila da bila, jako se modri i iz zraka izgleda idilično. No pažljivije promatranje ove fotografije „otkrit će“ i dvije svijetle pruge, po jedna na svakoj strani obale, a to su šljunkom nasute šetnice. I djeluju poput „okvira“ ovoj vodi, kao da je upotpunjuju, kao da je definiraju u svom sadržaju.
Zanimljiva fotografija, sadržajno zanimljiva.
M.K.