OTOČAC – Vita, vita, štampa naša gori gre!, uzviknuo je to žakan Juri davnih dana, još koncem 15. vijeka. Bio je đakon glagoljaš i silno se uzradovao napredovanju hrvatskog tiska, a taj svoj glasoviti „uzvik“ zapisao je na poznati Misal kneza Novaka iz 1386. g., rukopisnu knjigu, i još je dodao: Tako ja hoću da gori gre. Radovao se prvoj hrvatskoj tiskanoj knjizi Misal po zakonu rimskog dvora iz 1483. g.
Kako plemenita misao, kakva širina duha, kakva radost! Tomu žakanu Juriju možemo pozavidjeti i danas. I radovati se, poput njega, kada se tiska nova knjiga, osobito ako je od domaćega, recimo to tako – lokalnog autora. A baš ovih dana pronio se Otočcem Facebook glas da je Manja Kostelac-Gomerčić tiskala svoju drugu zbirku poezije pod nazivom Hologrami. Prva joj je bila Niti.
O toj zbirci još ne znamo mnogo, gotovo ništa, valjda to vrijeme ne će dugo potrajati, ali vrijedi prenijeti što je napisala Sandra Pocrnić Mlakar: „Hologrami“ Manje Kostelac-Gomerčić raskošna su zbirka poezije koja nastoje uhvatiti cjelinu života proširujući granice spoznaje. Hologramsko biće koje je opisala u svojim pjesmama sišlo je na ovaj svijet kako bi iskusilo ljubavnu bol, svoje znanje entuzijastički prenijelo mladima, a iznad svega kako bi bez ograničenja bilo svjesnije svoje slobode i beskrajne moći cjeline iz koje je poteklo.
Jer svaka izdana knjiga je ogledalo duše jedne sredine, jednoga kraja, jednoga grada. Ne čine grad ni velike kuće, ni drvoredi, ni rasvjeta, ni …, grad čini gradom - kultura. A literarno stvaralaštvo je jedan njen dio, bitni dio, onaj koji trajno ostaje, onaj koji će u nekima budućim vremenima svjedočiti o sadašnjem vremenu i ljudima. Ali i o pregnućima pojedinaca da nešto za svoj kraj učine, sami ili u suradnji s onima koji ih razumiju, bez obzira na tzv. institucije, koje su inače okorjele u svojoj samodostatnosti i samodopadnosti i kojima je kultura često „deveta rupa na svirali“. Teško je nekoga uvjeriti što je knjiga, kakav je to grandiozni spomenik duha, ako taj nema osjećaja za to, ako mu knjigu čine korice i nešto papira između njih.
Sve čestitke kolegici Manji. Vita, vita, naša Manja gori gre! Vratimo se na početak žakanu Juriju i parafrazirajmo ga: Tako mi hoćemo da gori gre!
M. Kranjčević