OTOČAC – Eto, malo smo se uhvatili leksičkog bogatstva gackih čakavskih govora, onih koji se odnose na vremenske prilike. Pa je tako bilo riječi odakle tršatuna, šijun, šefrun, kako „vrime“ može biti u značenju nevremena, preostala nam je još „čvika“.
Kada se malo progugla, tada se na ovu besjedu baš i ne nailazi, posve je rijetka pojava, smjelo bi bilo kazati da je svojstvena samo čakavskim govorima, ali nije daleko ni od toga.
A ta „čvika“ podrazumijeva, naravno zimi, izuzetno niske temperature koje traju više dana uzastopce. Ovaj fenomen može zahvaliti svoju pojavu samo anticikloni, odnosno hladnomu i stabilnom vremenu bez vjetra. U tom slučaju dolazi do temperaturne inverzije, po fizikalnim zakonima hladan zrak pada dolje, a onaj nešto topliji ostaje gore. E sada kako je Gacka okružena pobrđem (Kapela, Senjsko bilo, Velebit i gacko-ličko sredogorje), u kotlinama postaje hladnije nego na planinskim vršinama. Tome možemo svjedočiti i ovih dana pa nije rijetko u meteorološkoj prognozi čuti da je na Zavižanu toplije nego npr. u Otočcu.
A kad zavlada „čvika“, to podrazumijeva i dnevnu temperaturu debelo ispod nule, recimo da se podnevna temperatura ne podiže iznad -15 do -12 stupnjeva Celzija, može biti i hladnije, a ranojutarnja pada i do -20, – 25, u ekstremnim slučajevima još i niže. I svojstveno je „čviki“ da je svaki dan (i noć) sve hladniji i hladniji, sve dok „čvika ne prepukne“, odnosno ne dođe do nagle promjene vremena, odnosno odjuženja.
Koliko dugo može trajati „čvika“? Ne traje cijelu vječnost, obično to bude oko četiri dana, najduže osam dana. I ova se pojava tijekom zime može ponoviti nekoliko puta, već u samom prosincu, no češća je u drugoj polovici siječnja i veljači. A kad je „čvika“, onda „srce puca od studeni“ – tako bi rekli stari Gačani.
Postavlja se pitanje odakle taj tako rijetki pojam? Da bismo do njega došli, neka nam u tome posluži imenica muškog roda u gackima čakavskim govorima – „čvič“, odnosno riječ „cič“ u drugim govorima. Ta imenica ima isto značenje kao „čvika“, razlika je, eto, u rodu. Ima li ikakve veze s pojmom „ciča (zima)“ u standardnomu hrvatskom jeziku? Ima. Jer „ciča“ je potekla od imenice muškog roda „cič“, što je sasvim blizu sa „cvič“ (ovaj pojam egzistira u Hrvatskom primorju), odnosno „čvič“ kod nas. Taj „cvič“ se može pronaći i u Akademijinu rječniku. A sve dolazi od glagola cvičati – u značenju zvuka koji nastaje hodanjem po zasniježenom i zamrznutom tlu. Do „čvič“ je došlo asimilacijom c u č. Ali etimolozi kažu da je *čič pravo etimološko gnijezdo odakle se izrodio „cvič“ (kod nas „čvič“), koji je stariji od oblika „cič“.
E sada, ako smo došli do obrazloženja zašto i kako „čvič“, onda se otvaraju spoznaje i za imenicu ženskog roda: „čvič – čvika“, koja je ipak češće u uporabi. Naravno da ženski rod nije mogao nastati po modelu čvič – čviča, već čvič - čvika.
Od ove imenice nastali su i prefigirani glagoli: „učvikat se“, „začvikat“, sve u značenju nastajanja i trajanja toga zimskog hladnog vremena, a postoji i glagol „iščvikat se“ u značenju biti izložen čviki (npr. prostrla san pranje da se dobro iščvika).
Dalo bi se o „ciči“ još ponešto kazati, no to bi nas ipak predaleko odvelo.
M.Kranjčević