OTOČAC – Valja nam se još malo držati zime i jezičnog bogatstva gackih čakavskih govora.
Kada pada, onda pada „snig“. A može ga pasti, kako kada, može „prst“, „dva prsta“, „dlan“, „do košćice“, do kolena“ i, da prostite „do guzice“. Eto to su bile nekadašnje mjere snježnog pokrivača. A ako ga padne malo, onda je to „snižac“. Što se tiče etimologije, ne vrijedi trošiti riječi, ista je kao i u standardnomu hrvatskomu jeziku (prasl. i stsl. sněgъ), s tim da se jat realizira kao i („snig“). A poznato je i nekoliko prefigiranih glagola, poput „osnižit“ (Jutroske osnižilo, sve belo.), „zasnižit“ (Borme je ve zime dobro zasnižlo.).
A kada padne snijeg, red ga je „kidat“ (prasl. *kydati). Ako je pao „z bure“, tada je lagan i „prk“ (prasl. *pьrxъ - prah, prhut) pa se može to učiniti i običnom metlom. No ako je „s juga“, tada je mokar i težak i bez lopate nema ništa. Najbolja je drvena lopata jer se snijeg toliko ne hvata kao na onu metalnu, a da da bi to još bilo učinkovitije, drvena lopata se premaže „kožon od slanine“, dakle masnoćom.
Da bi se došlo od kuće do ceste, zatim do štale, odnosno kuda već treba, „gradi se prtina“. Najčešće ručno, no na putu ili cesti i „ralicon“ (prasl. *ordlo – ralo). Ta nekadašnja ralica je bila zbijena od dvije daske u obliku slova A, a vukli su je volovi ili konji. Često puta bi to bio samo debeli trupac kojega bi marva provukla putem. A nerijetko bi se pustila marva i protjerala da ugazi snijeg i tako napravi „prtinu“. Nekada je bilo dovoljno da „prtina“ oko kuće bude široka tek toliko da „more noga za nogon“, a pokatkada i šire, ovisno o potrebi.
Da bi se lakše razumjela „prtina“, valja nam poći od starije imenice „prt“ u istom značenju, ona je praslavenskog podrijetla *рьtь i znači put ili stazu u snijegu. No da bi se ova imenica razlikovala od druge imenice „prt“ u značenju odijelo (u crkvenom obredu), veoma rano se razvila imenica - prtina. Od imenice „prtina“ nastao je i glagol „prtit“, koji se sve više gubi iz uporabe. Taj glagol podrazumijeva uklanjanje snijega metlom ili lopatom, a može značiti i probijanje kroz „celac“, dakle hodanje kroz snježni netaknuti sloj. Često je „prtilo“ kroz „celac“ kada bi se išlo s marvom u siječnju ili veljači u šumu po drva. „Celac“ se također sve više gubi iz uporabe. Može se pojaviti i glagol „prtinat“, ovaj puta izveden od imenice „prtina“ u istom značenju te prefigirani njegov oblik „proprtinat“ (napraviti prtinu ili proći snijegom cijelcem).
Ako bi padao snijeg nošen jakim vjetrom, onda „vije“ (prasl. *viti). A ako „vijavica“ zatrpa cestu, „prtinu“ i slično, onda „premiće“ - prasl. *mesti, *metati, u značenju bacati (Bura premela cestu na Vratniku i niki nikudaj.). No ako vjetar mijenja smjer i vitla snijeg, onda „smiće“.
Nekada nije bila rijetka pojava, u novija vremena baš i ne, nastajala je „obršica“ ili „površica“. Zbog procesa odjuživanja i ponovnog smrzavanja na snježnom nanosu bi se stvorila toliko tvrda ledena kora da se katkada moglo hodati kao po cesti, a pokatkada da stopala upadaju u snijeg tek neznatno. „Obršica je svojevrsni germanizam (ober – gornji). Češće se koristila od „površice“, no obadva pojma se sve rjeđe rabe.
I na kraju kada se nešto smrzne, jednog dana mora se i „otkravit“, naravno da to nema nikakve veze s nekom kravom (došlo je do određene metateze i zamjene glasova), radi se o odleđivanju (prasl. *otъkorviti). Također se pokatkada rabi povratni glagol „raskravit se“ (Zemlja se raskravila pa ne moreš od blata proć.).
M. Kranjčević