OTOČAC – U četvrtak večer je, a četvrtak je po nepisanu pravilu najpogodniji dan za predstavljanje knjiga, odnosno za lijepu riječ, u maloj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta održan u organizaciji KUBS Baštinica i GPOU-a, a sve pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, 1. Pjesnički festival Litterra Gacka u Otočcu, pod motom ISPECI; PA RECItiraj.
Mora se priznati da je to bila jedna neobična večer, predsjednica Baštinice prof. Manja Kostelac-Gomerčić uspjela je okupiti 14 stvaratelja pisane riječi, među kojima su dominirale žene, sudjelovala su i tri muškarca da obrane čast roda svoga. Među sudionicima je bilo tek nekoliko afirmiranih pjesnika, bilo je i onih koji su pohrlili pjesničkim stazama i napravili već koji iskorak, a neki su se osmjelili tek prvi put izići pred publiku. Namjera organizatora je bila okupiti prvenstveno otočke stvaratelje pisane riječi, bez obzira na dosadašnji njihov rad i iskustvo, one koji se nisu libili javno istupiti, one koji su iz Gacke, ali i one koji su podrijetlom iz Otočca, a život ih je razvihorio diljem Lijepe naše, da ne kažemo svijeta.
Kako je predsjednica Baštinice prof. Kostelac-Gomerčić uvodno istakla, namjera je bila osvijestiti i stvaratelje i publiku kolika je snaga pisane riječi, potaći stvaratelje da iziđu s njome u javnost, da se ne užimaju pokazati svijetu što to čine i kako to čine. Posebno je naglasila kolika se samo energija krije u tom i takvom stvaralaštvu, kolika je to snaga jedne sredine, a Otočac je, eto, po tko zna koji put pokazao da je na polju kulturnog stvaralaštva i te kako moćan. Također je kazala da će se istupom stvaratelja pokazati sve bogatstvo različitosti, i pokazalo se. Bilo je tu pjesama slobodnog stiha, bilo je tu poezije u prozi, bilo je tu rime, svega je tu bilo, a ono što je posebno udivljavalo brojno slušateljstvo je to što su se neki sudionici ovog festivala osmjelili pisati na čakavštini, ne samo gackoj čakavštini, već i na senjskoj. Očito da je čakavština dobila „pravo građanstva“, da je „prošla“, da je prihvaćena i, rekli bismo, da je krajnje izazovna. I to je dobro, i to je lijepo, i na taj način se čuva bogatstvo hrvatskoga jezika.
Svaki od sudionika je pred publikom odrecitirao svoje dvije ili tri već objavljene ili posve nove pjesme, valja im se spomenuti imena, i to abecednim redom: Jelena Benčić, Jasna Ilić, Jelena Janjatović, Goran Jurković, Berislav Kostelac, Matej Kostelac, Marina Majnarić, Magdalena Marković, Jadranka Prša, Zlata Ribar Katalinić, Nada Rogić, Ivana Rudelić Burić, Ramona Adriana Vukelić i Manja Kostelac-Gomerčić.
Ono najvrjednije na ovom festivalu je okupljanje tolikog broja stvaratelja, što je očita namjera organizatora i bila. Vrijeme će pokazati tko će od njih ustrajati, tko će dosegnuti određene pjesničke visine, vrijeme će biti mjera svih stvari. Temelja ima, prostora za napredovanje itekako ima, kod početnika (i ne samo kod njih) ima zanatskih poteškoća, nisu nesavladive, sve se dobiva napornim radom i željom za usavršavanjem izraza. Za pjesništvo treba imati, naravno, i mrvicu talenta, bez toga jednostavno ne ide. Osobito ako se zna, a zna se, da je pjesništvo sama srčika ili srž literarnog stvaralaštva. Sama esencija pisane riječi. Već po svom „difoltu“ pjesme spadaju u kratku formu, treba u nekoliko stihova umjeti poslati poruku čitatelju i još „sa stilom“. Zato nije lako „pjevati“, nimalo lako, težak je to posao, neki bi rekli – rudarski. Može biti da je tako.
Ovu prigodu iskoristio je otočki gradonačelnik Goran Bukovac da uruči Manji Kostelac-Gomerčić plaketu Grada Otočca kao priznanje za njen ustrajni i nesebični rad na polju kulture u gradu Otočcu.
M.K.