OTOČAC – Eto, stiglo nam i proljeće, no po jutarnjim temperaturama ne bi se baš moglo kazati, ipak kada se stupac žive spusti na nekih -7 stupnjeva Celzija, ili niže, to je poprilično hladno. A kada se to dogodi, onda je to u gackima čakavskim govorima „mraz“ (prasl. *morzъ, stsl. mrazъ), baš kao i u standardnomu hrvatskom jeziku. Ako padne jaki mraz, onda se kaže „mraz kaj snig“, usporedba sa snijegom pojačava značenje. Ili se može kazati „sve belo od mraza“.
A mraz, on može padati tijekom jeseni, u Gackoj čak i početkom rujna, tijekom zime (ako nema snijega) te u proljeće sve tamo negdje do druge polovice svibnja. Zato stari Gačani ne kažu uzalud da „sveta Sofija rakiju popila“, odnosno da je pao mraz kada su šljive oplođene pa su od hladnoće otpali zavrgnuti plodovi. Ta sveta Sofija spada među t.zv. ledene svetce (sv. Mamercije, Pankrecije, Servacije, Bonifacije i Sofija) koji su u kalendaru od 11. do 15. svibnja, a Gačani za njih nikada nisu čuli, osim sv. Sofije. A da bi se, ondje gdje je to moguće, izbjegle štete, stare žene su se držale pravila da „fažol ne smi iz zemlje izvirit prije Spasove“, tj. da ne smije niknuti, a grah brzo niče, u nekoliko dana, najzad tjedan dana. A blagdan Spasovo je „šetajući blagdan“ i pada 40 dana nakon Uskrsa, pa ako je Uskrs ranije i Spasovo je ranije, i obratno, zna se to produžiti debelo u drugu polovicu svibnja. Tako će ove godine pasti na 25. svibnja, prilično kasno.
Ako zimi nema snijega, onda je to „golomrazica“, odnosno kako bi se to u standardnom jeziku još kazalo – suhomrazica. Pokatkada se moglo čuti da se ovakvo vrijeme zove i „suvoguzica“ (Kompolje), narod nije volio takve meteorološke prilike jer da strada ozimo žito, kojemu je bolje pod snježnim pokrivačem.
A ako ima snijega pa se počne pod naletima juga ili sunčana vremena otapati krajem veljače ili početkom ožujka, tome se veli „prošarica“, jer je kopno prošaralo snijeg. Pokatkada, dosta rijetko, ovaj se pojam koristi i za ljetne kiše koje su poznate po svojoj hirovitosti, negdje se obilno izliju, a već stotinjak metara dalje ni kapi.
Ima još jedan naziv koji se koristi kod pojave jakoga mraza, a to je „inje“ (prasl. *inьje) koje se hvata za grane stabala, može se hvatati za trepavice, obrve, brkove i bradu, čak i za odjeću. Znak je to da je cijeli stupac zraka hladan, ne samo onaj sloj pri samomu tlu. E sada, postoji još jedan sinonim, koji je danas van uporabe, a to je „striž“ (Kompolje, Prozor). Ta „striž“ (ženskog je roda) je u gackoj čakavštini starija od „inja“, ali danas gotovo pa posve zaboravljena. A po etimologiji je duboko staroslavenska (strždenьcь – hladnoća), dosegla je, eto, čak do 21. vijeka i tu joj je, čini se, kraj.
M.K.