KUTEREVO – Kako je to lijepo i čarobno kada se ljudi zainteresiraju za svoju bogatu tradiciju, gotovo pa izgubljenu ili zaboravljeno. I kako je to tako stereotipno kada se potpadne pod sveopći neki „običaj“ koji vlada svuda i koji ne daje nikakve razlike između krajeva, da ne kažemo naselja. A toga ima, nekima je to drago, a onima drugima je to „bez veze“ (mnogo toga je njima bez veze).
Tako su Kuterevci, odnosno članovi KUD-a Dangubice podsjetili nas, odnosno poučili da se na blagoslov na Cvjetnicu ili kako to oni kažu Cvitnu ned'lju na blagoslov nosi "janjčić". Već sami navodnici govore da se ne radi o živom janjetu već o kiti cvijeća koju tako nazivaju.
Vele da se "janjčić" pravi od raznog bilja, a to je većinom bio drenić, bršljan, tisić (tisa), mujsice (cvijet vrbe ive), leska. Tako složeno granje se veže vunom pređom.
A kada bi se došlo iz maše kući, "janjčić" se ne smije unijeti unutra jer bi se onda s njime unijele i muhe pa bi cijelo ljeto kuća bila puna muha. Zgodno vjerovanje.
No „janjčić“ je imao još uloga tijekom godine, tako se vunenom pređom kojim je bio „janjčić“ vezan, vezao bi se kravama rep kada bi se otelila (očito je uloga toga bila apotropejska).
Listovi i grančice bi se bacale u vatru, ognjište ili peć prilikom velike grmljavine da bi što prije prestalo grmjeti i štitilo je kuću od udara groma, što je općepoznata praksa gotovo posvuda.
Također su se grančice i listovi stavljali u pukotine brvna, zidova kuća, štala, svinjca i ostalog kako bi štitilo sve ukućane i blago od uroka, svih zla i udara groma.
Na sam Uskrs grančice i listovi su se rezali i davali marvi u napoju (apotropejska zaštita).
M.K.