OTOČAC – Jučer su na svečanoj sjednici Županijske skupštine Ličko-senjske županije, a povodom Dana županije, dodijeljene nagrade i priznanja, o čemu je već bilo riječi.
Od silnih županijskih nagrada tri su stigle i u Gacku, Nagrada za životno djelo dodijeljena je Milanu Kranjčeviću, godišnja nagrada Ličko-senjske županije Manji Kostelac-Gomerčić i Zahvala DVD-u Sinac.
MILANU KRANJČEVIĆU dodjeljena je Nagrada za životno djelo Ličko-senjske županije za osobit doprinos u očuvanju nematerijalne kulturne baštine i afirmiranju čakavskog narječja na području Grada Otočca i Ličko-senjske županije.
Iz obrazloženja Odbora za javna priznanja Ličko-senjske županije:
Milan Kranjčević rođen je 29. lipnja 1959. g. u Otočcu, sa stalnim boravkom u Kompolju. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, u Otočcu gimnaziju, a na Pravnom fakultetu Rijeka diplomirao je 1983. g. Nakon završetka studija bio je zaposlen od 1983. do 1990. g. u Cosmochemiji – tvornici kemijsko-kozmetičkih proizvoda u Otočcu, a od 1990. zapošljava se u Skupštini Općine Otočac kao tajnik Izvršnog vijeća SO Otočac sve do 1993. g.
U vrijeme Domovinskog rata bio je član Kriznog štaba Općine Otočac te ima status dragovoljca i hrvatskog branitelja. Na izborima 1993. g. izabran je za zamjenika gradonačelnika Grada Otočca do kraja 1994., a od tada sve do danas radi u Hrvatskojgospodarskoj komori – Županijskoj komori Otočac.
Pored svoga redovitoga posla, kao entuzijast Kranjčević se bavio i bavi zavičajnošću, pokazuje zanimanje za lokalnu povijest, arheologiju, a naročito za tradicijski način života (etnologiju i etnografiju). Posebno zanimanje pokazuje za lingvistiku, odnosno dijalektologiju. Također mu nije strana ni lijepa književnost pa objavljuje i svoja literarna djela. U izdanjima Katedre većinom je u ulozi glavnog urednika, redaktora i korektora objavljenih tekstova (svojih i tuđih) – 29 naslova. Potiče izdavačku djelatnost pa je Katedra od 1997. g., kada je osnovana do sada objavila 35 naslova različita sadržaja. Bavi se i novinarskim poslovima još od 1994. g. («Novi list», GlasGacke.hr), a povremeno su mu članci objavljivani i u drugim tiskovinama ili na portalima.
Kranjčević se osobno bavi lokalnima čakavskim idiomima, od literarnih pisanja na čakavštini pa sve do stručnih i znanstvenih članaka, odnosno radijskih emisija te pisanja novinarskih članaka na gackoj čakavštini. Posebno se to odnosi na uklanjanje stida autohtonih govornika u javnom korištenju svojih mjesnih govora, u čemu se uspjelo, a
kandidat je kroz emisije Hrvatskog radija Otočac kroz više godina popularizirao gacku čakavštinu (ciklusi emisija: Nanča i Malčika na čakavskomu te Bože sajdi pa obajdi/Bože siđi pa obiđi na čakavskomu i štokavskomu jekavskom dijalektu dvijegodine, Domaća beseda, Iz naroda za narod, Naš divan oduvik, Vako il' nako,
Ugrađeni u grad, (u suautorstvu s prof. Manjom Kostelac–Gomerčić).
Kranjčević je pokrenuo pitanje zaštite gackih čakavskih govora kao nematerijalne kulturne baštine RH. Sam je napisao prijavu i sva potrebna obrazloženja te su Gacki čakavski govori s područja Otočca dobili od Ministarstva kulture spomenutu zaštitu 2018. g. kao prvi u Ličko-senjskoj županiji. Time je okrunjeno njegovo nastojanje da se
ovom zapostavljenom poddijalektu čakavskoga narječja u Ličko-senjskoj županije da pozornost i mjesto koje zaslužuje, kao govorima koji egzistiraju još iz predosmanlijskih osvajanja Like i Krbave. Osim toga predložio je u ime Katedre kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro «Gacka plav», što je Ministarstvo prihvatilo 2011. g. Također je predložio zaštitu «Gacko jelito»“ (posebne vrste krvavice) 2011. g., što nije prihvaćeno, odnosno «Vještina izrade lešćarskih gačanskih coklji» 2012. g., što je djelomično prihvaćeno, a pojam je proširen na ekstremno veliko područje od Gorskog kotara do Dalmacije.
Kranjčević je sudjelovao u organizaciji kiparskih kolonija u Otočcu pod nazivom Gacka. Ukupno je bilo 9 takvih kolonija od 2005. do 2013., čime je Otočac obogaćen za preko 60 kamenih skulptura. Posebno treba istaknuti dva ciklusa: Križni put na Fortici (17 skulptura) te Gačanski park hrvatske memorije (30 kamenih skulptura).
Za Gačanski park Kranjčević je odabirao važne osobe, povijesne događaje i važne kulturološke činjenice s područja Gacke, ali koje su relevantne i na nacionalnoj razini, kao sadržaj međunarodnih kolonija, odnosno promoviranje glagoljice kao svojevremenoga autohtonog pisma u Gackoj. Kranjčeviću je bilo povjereno da organizira i vodi 2015. g. kolokvij pod nazivom «Gačanski park hrvatske memorije – kolonada zavičajne i nacionalne povijesti od 9. do 21. st.», na kojem je sudjelovalo više eminentnih akademika te sveučilišnih profesora iz Zagreba.
Kranjčević je također pokrenuo i dao organizirati arheološka istraživanja utvrde Fortica u Otočcu, koja je kroz četiri godine arheoloških istraživanja i konzerviranja ostataka prezentirana javnosti (2007. – 2010.) te je Otočac dobio vrijedan arheološki i turistički lokalitet.
Kranjčević do sada ima objavljenih 16 samostalnih knjiga:
- Kompolje - prilog budućem svestranijem istraživanju zemljopisnih, geoloških, povijesnih, socioloških, demografskih, antroponomastičnih, kulturnih i jezičnih značajki sela Kompolja, Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Kompolje 1998. (monografija);
- Gacka – zemlja i voda, (fotomonografija), Turistička naklada, Zagreb 1999.,
- Ričnik gacke čakavšćine – Konpoljski divan (najveći dijalektološki rječnik čakavštine uopće na 1.189 stranica velikoga rječničkoga formata), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Kompolje 2003.;
- In Tyrannos I – IV, (tiskane radio drame na gackoj čakavštini i dijelom gackoj štokavštini u četiri toma), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2008.,
- Kičmasa, zbirka novela pisana standardnim hrvatskim jezikom, u dijalozima gackom čakavštinom, Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2009.,
- Bajke za maće i 'ne malo veće (pisane na gackoj čakavštini i podijeljene djeci u dječjem vrtiću te nižim razredima osnovne škole, s CD na kojem su govorom ispričane bajke), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2009.,
- Dojčland… Deutschland (tri dramska teksta), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2010.,
- Suza smaragdna (tri dramska teksta), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2010.,
- Čarolija kvakâ i kavâ (pripovijesti), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2010.,
- Tri neobične priče (pripovijesti), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2010.,
- Status (roman), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2010.,
- Fortica u Otočcu (monografija), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2016.,
- Patuljci krila nemaju (roman), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2016.,
- Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke 1997.-2017. (monografija), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2018.,
-Tako se nekada živjelo i radilo u Gackoj (monografija o tradicijskom načinu rada iživota s antropolingvističkog aspekta), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2021.,
- Coronameron (50 crtica pisanih na gackoj čakavštini po uzoru na Boccacciev Decameron, iskorišteno iskustvo pandemije koronavirusa), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 2021.
Kao suautor je:
- dovršio tekst za knjigu Kompolje – narodni život i običaji (etnografsko štivo) autora Jure Grčevića po danoj metodologiji dr. Antuna Radića, Katedra Čakavskogsabora pokrajine Gacke, Kompolje 2000.,
- teksta u knjizi GACKA – Program integralnoga upravljanja okolišem i održivi razvoj, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb 2005.;
- tekstova na standardnome jeziku i gackoj čakavštini u knjizi Gačanska tradicijskakuharica – povratak zaboravljenih okusa, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb 2005.,
- sudjelovao u knjizi Otočki dekameron I. i II., (10 novela), Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke 2016., 2017.,
- sudjelovao u monografiji Poziv, poslanje i služenje, posvećenoj 50. obljetnici svećeništva mr. Tomislava Šporčića, s tekstom: Obnova sakralnih objekata u Gackoj, 2017.,
- sudjelovao u pisanju monografije Kompolje – Naselje i župa, Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke i Župa Kompolje, Kompolje 2022.
Kranjčeviću su u tisku dvije knjige:
- Germanizmi u Gackima čakavskim govorima s područja Otočca (u suautorstvu s doc. dr. Manuelom Svoboda, cca 400 str. računalnog teksta),
- Kompoljski govor 20. stoljeća (sveobuhvatna dijalektološka monografija jednoga mjesnog govora u Ličko-senjskoj županiji, cca 150 str. računalnog teksta).
Kranjčević je bio sudionik nekih znanstvenih skupova:
- Identitet Like s radom: Položaj gacke čakavštine u odnosu na čakavsko narječje), tekst objavljen u: Identitet Like – Korijeni i istraživanja, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb 2009.,
- Gacka i Otočac u srednjem vijeku, održanom u ožujku 2010., s radom: Pojavnost
horonima Gacka u hrvatskoj povijesti s refleksijom do suvremenosti, u organizaciji Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke, pod pokroviteljstvo HAZU-a, Odsjeka za povijesne znanosti, ZagrebOtočac, 2012.,
- Računalno jezikoslovlje i Zlatna formula hrvatskoga jezika, znanstveni skup održan online 2020. na Sveučilištu J. J. Strossmayer Osijek s temom Katolički kalendar u zrcalu gacke čakavštine, gdje kroz crkvene blagdane i druge kalendarske odrednice ističe većinu značajki gacke čakavštine nepoznatih široj javnosti,
- Covid 19 u humanističkoj perspektivi: Mutacije straha i kulturne promjene,
trodnevni znanstveno-stručni skup u organizaciji Instituta za etnografiju i folkloristiku iz Zagreba, održan 2020. s temom Od Otočkog dekamerona do Koronamerona (u suautorstvu s doc. dr. Jasminkom Brala Mudrovčić i ManjomKostelac-Gomerčić),
- Domaća rič 15 jezikoslovno-književni skup u Zadru u bijenalnoj organizaciji Matice
Hrvatske Zadar, na znanstvenom skupu izložio temu pod nazivom Sačuvani elementi usmene književnosti vezani za katoličke blagdane u gackoj čakavštini (što će u zborniku MHZ biti tiskano tijekom godine).
Kranjčević je tijekom višedesetljetnoga rada napisao i objavio preko 30-ak drugih što znanstvenih što stručnih članaka, objavljenih u raznim izdanjima.
Kranjčević je član Matice hrvatske, od 2011. g. je član Društva hrvatskih književnika.
Ministarstvo kulture RH mu je 2020. g. dodijelilo Nagradu Vicko Andrić za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj (za 2019. g.).
MANJI KOSTELAC-GOMERČIĆ dodjeljena je Godišnja nagrada Ličko-senjske županije za osobit doprinos na očuvanju kulturno - povijesne baštine na području Grada Otočca i Ličko-senjske županije.
Iz obrazloženja Odbora za javna priznanja Ličko-senjske županije:
Manja Kostelac–Gomerčić, prof. diplomirala je kroatistiku na FF Zagreb 1994., a na Hrvatskom radiju Otočac bila je zaposlena kao novinar od 1993. do 2005. godine te kao novinar suradnik «Novog lista» bila je od 2004. do 2013., a surađivala je i s lokalnimportalima i glasilima.
Zaposlena je u Srednjoj školi Otočac kao profesor hrvatskoga jezika od 2005. godine pa sve do danas.
Predsjednica je udruge za kulturnu baštinu i stvaralaštvo Baštinica od 2018. godine. Pokrenula je i volonterski provela razne inovativne pristupe i projekte u kulturi (Putujemo prema istoj nepoznatoj zvijezdi, Bajkovita Gacka, Otočki mali val – dječji festival, Festival gackih snjegovića, Tajanstvena baština, Sto na sat, Baština u tri poteZA, Otočki dekameron, GaČAnska domaća ila, U potrazi za frankopanskim posjedima u Gackoj, 50 poems for snow, Slovo pojedi, neznanje pobijedi – gastro suvenir glagoljačić i mnoge druge). Podupire inovativne kulturne prakse, kao što su književna druženja u book cafeu Paradiso i multifestival The coklje fest. Urednica je i recenzentica nekoliko knjiga, autorica niza popularnih i stručnih tekstova o kulturnoj baštini, književnosti, povijesti i kulturi Gacke. Objavila je zbirku pjesama Niti (2013.), a tri godine kasnije 10 novela u zborniku Otočki dekameron s još 9 autora te zbirku pjesama Hologrami (2021.) Njezino stvaralaštvo tu nije stalo, čemu svjedoče i neka novija izdanja poput Koronamerona ali i Gackamerona kojeg strpljivo priprema. Od prije nekoliko godina,
Manja je i turistički vodič te svojim zanimljivim pričama i bogatim znanjem privlači u Otočac sve veći broj gostiju koje zanima nešto zahtjevnija turistička ponuda.
Kulturna udruga za baštinu i stvaralaštvo Baštinica kojoj je Manja Kostelac–Gomerčić na čelu, okuplja entuzijaste, čuvare i ljubitelje baštine, povijesti, kulture, književnosti i umjetnosti. Zahvaljujući svojim mnogobrojnim angažmanima, kroz djelovanje ove udruge, ali i puno šire, 2019. godine izabrana je na mjesto predsjednice Strukovne grupe kulturnog turizma HGK ŽK Otočac.
Svojim radom i aktivnostima unutar ove grupe itekako pridonosi razvoju kulturnih potencijala doline Gacke, Otočca ali i cijele Like. Bavi se temama poput urbane
antropologije i kulturnog turizma koji podupire projekt «Čitanja grada i putovi pored znakova», animacijom starog grada Otočca, osmišljava projekte koji na različite načine promiču autore – amatere iz našega kraja. KUBS Baštinica, pod Manjinim vodstvom sudjelovala je u nacionalnom natječaju FULKULTURNO 2019. godine na kojem
je i pobijedila osvojivši glavnu nagradu za najbolji niskobudžetni projekt u kulturi GLAGOLJAČIĆ – pod motom Slovo pojedi – neznanje pobijedi!
Manja istražuje Japode, Frankopane, brojne poznate znanstvenike i umjetnike Otočca i Gacke, čuvajući tako od zaborava brojne priče i legende našega kraja. Njezinu pažnju oduvijek su na osobit način zaokupljale žene pa tako upravo ovoj strastvenoj zaljubljenici u zemlju i vodu Gacku možemo zahvaliti za priču o gradu koji stoljećima počiva na arhetipu žene.
Prošle godine, ova je Udruga prepoznata i na županijskom nivou, dobivši javno priznanje od Županijske skupštine Ličko – senjske za svoj rad. Manja Kostelac-Gomerčić je i dobitnica Medalje grada Otočca 2022. godine.
Zahvaljujući Manjinom nesebičnom trudu, radu i upornosti, Otočac i Gacka trajno su upisani na kulturnu kartu Hrvatske kao mjesto izrazito bogatog naslijeđa i vrijedan povijesno – arheološki lokalitet kojeg tek treba istražiti i propisno zaštiti, kako od propadanja i devastacije tako i od zaborava.
Grad na vodi nepresušna joj je inspiracija u radu i stvaranju, bilo da se radi o kulturi, turizmu, ekologiji, povijesti, arheologiji ili bilo kojoj drugoj grani ljudskog interesa.
Sve je više udruga, organizacija, grupa i zaklada koji rado surađuju s Manjom poput volontera inicijative Čisto podzemlje, Speleološkog kluba Ursus spelaeus, Građanske inicijative iz Perušića, Knezova krčkih Frankopana, zaklade Kajo Dadić iz Splita, brojnih udruga i pojedinaca Gacke i Like ali i mnogo šire, književnika, autora i mnogih drugih iz gotovo svih sfera života.
Za kraj valja parafrazirati američkog pisca Henry Millera koji kaže: «Pravi vođa ne treba voditi – zadovoljan je kad može pokazati put». Svi stanovnici Otočca i Gacke blagoslovljeni su činjenicom da nam upravo ovakva osoba ukazuje na brojne mogućnosti i potencijale ovoga kraja koji će, sigurni smo, u budućnosti našoj djeci osigurati bolje i
prosperitetnije dane.
DOBROVOLJNOM VATROGASNOM DRUŠTVU SINAC dodjeljena je zahvala Ličko-senjske županije za osobit doprinos u protupožarnoj zaštiti, humanosti i požrtvovnosti u spašavanju ugrožene imovine i građana na području Ličko-senjske županije.
Iz obrazloženja Odbora za javna priznanja Ličko-senjske županije:
Dobrovoljno vatrogasno društvo Sinac osnovano je 17. siječnja 1982 godine, kao prvo takvo društvo u mjesnoj sredini i ove godine obilježava 40 godina svoga rada i postojanja.
Djelovanje DVD–a u duhu je tradicije vatrogastva lokalne zajednice, ne samo u Otočcu, već i šire u Ličko-senjskoj županiji te kroz neprocjenjivu ulogu u Domovinskom ratu u zaštiti i spašavanju ljudskih života i društvene imovine tijekom Domovinskog rata.
DVD Sinac ima 50 članova, od kojih je najveći broj od 20 do 40 godina starosti i svojim nesebičnim trudom, humanošću i sposobnošću spašavaju ljude i imovinu u najzahtjevnijim situacijama.
Osim što daju trajan doprinos razvoju vatrogastva Ličko-senjske županije i općenito Republike Hrvatske, sinergijom s ostalim vatrogasnim postrojbama, Društvo se afirmiralo kroz poticanje raznih kulturnih, sportskih aktivnosti i općenito u društvenom životu Grada Otočca.
I.B.