OTOČAC – Sam vrag je izmislil va centralna grijanja, Bog ne! Jerbo dok toga ni bilo, nekako smo mi lakše škrbili drva. Edan šparket loži se u kuinji, na tomu kuvamo i grijemo se, a unda kad treba poć leć, od sobe se odškrinedu vrata da leden zrak premre i to ti je bilo to. A vidi sadaj, mora bit svudaj teplo, i u foravuzu, i u konobi, ma i na podu, o abortu da i ne divanimo, i unda se čudimo koliko drv treba. A treba, ma ča ti je dvajst meteri, ma niš, trist meteri – tako, tako, četrdeset meteri – e sadaj se već more divanit da zimu z drvi moreš prekurit. Bože nan prosti i ne zamiri, sadaj svaka kuća mora imat drv konda će japnenicu palit. Uz kuće samo naslagani štosi drv, kaj u pilani.
A ni drva nisu kaj ča su negda bila, sve šlo k vratru, poskupilo, postalo kaj pateka. I ni više to lako ni nabavit, ne moreš ti tek tako uplatit drv koliko oš, ma kakov, odredilo koliko po familiji. Pa ima i ni kuć ke se podilile na čoče više familij samo da bi mogle dobit dost drv.
I nema više u šumu, uplatiš drvaricu pa sičeš. A jok! Čak ako imaš ča i svoga gaja, ne moreš sić kako i koliko oš, van koliko ti odredidu. U tvome ti odredidu. Dobro sadaj baš ne mislimo na ne ki na račun svoga gaja sičedu i okolo po tujemu i državnomu, eli. Bilo i biće. I da nema ti ki tako u, kako bi to rekli … ki gredu u krivodrvo (to dojde kaj krivolov), puvali bi mi preko zime u prste od studeni.
Došal vrag na svit, pa to ti je.
I.B.